Kada jednog dana odluči okončati svoju nestvarnu igračku karijeru Edin Džeko ostavit će iza sebe nebrojene pehare srušene rekorde i nezaboravne momente koji su zauvijek ispisali modernu historiju evropskog fudbala.
Bogato naslijeđe i slika koja obilazi svijet
Njegova impresivna ostavština obuhvatat će dvije osvojene šampionske titule u Engleskoj, velike uspjehe na njemačkom i italijanskom tlu, te fantastične golove u dresovima klubova kao što su Manchester City, Wolfsburg Roma i milanski Inter, piše BBC.
Ipak sasvim je moguće da će najupečatljivija fotografija njegovog cjelokupnog sportskog puta ostati upravo ona zabilježena prije par mjeseci kada je Bosna i Hercegovina slavila plasman na Svjetsko prvenstvo.
Dok su mlađi saigrači skakali od sreće zbog trijumfa nad Italijanima poslije izvođenja jedanaesteraca on je mirno stajao na travnjaku iscrpljen uz blagi osmijeh i sa rukom u medicinskom povezu.
Upravo taj prizor savršeno oslikava čovjeka koji evo već dvije pune decenije stoički podnosi ogromna očekivanja i pritisak cijelog naroda.
Ratno djetinjstvo i trnovit put do zvijezda
Za milione građana Bosne i Hercegovine naš vođa oduvijek predstavlja mnogo više od običnog sportiste.
Njegova životna priča duboko je isprepletena sa sudbinom same države jer predstavlja savršen primjer nevjerovatne izdržljivosti prkosa i stalnog dokazivanja svima koji su ikada posumnjali u njegov uspjeh.
U trenutku kada je u Bosni i Hercegovini započeo rat on je imao svega šest godina. Svoje dječačke dane provodio je unutar opkoljenog Sarajeva trpeći gotovo četiri godine svakodnevna granatiranja i prijetnje snajperista.
Pošto mu je porodični dom potpuno uništen morao je živjeti sa roditeljima i drugom rodbinom u izuzetno skučenom stanu dijeleći teške trenutke sa komšijama koje su jedva preživljavale.
Mnogo godina kasnije u svojim intervjuima često će spominjati te mračne dane ispunjene konstantnim strahom i velikom brigom za živote svojih najmilijih.
Zauvijek će ostati upamćen onaj jezivi detalj kada mu majka nije dopustila odlazak na obližnje igralište baš onog dana kada je smrtonosna granata pala na teren i oduzela živote nekoliko mališana.
Od sarajevskog asfalta do svjetskih rekorda
Po završetku ratnih sukoba njegovi prvi fudbalski koraci započinju u omladinskom pogonu Željezničara.
Teško da je iko u to vrijeme mogao pomisliti da će jedan izrazito visoki i mršavi dječak sa sarajevskog asfalta izrasti u apsolutno najboljeg napadača svoje generacije.
Tokom tih ranih početaka rijetki su vjerovali u njegov ogromni potencijal. Zlobnici su ga tada pogrdno nazivali klocem, a uprava kluba sa Grbavice slavila je kao odličan poslovni potez njegovu prodaju u češki klub Teplice za mizernu svotu od svega 25 hiljada eura.
Svega nekoliko godina poslije taj isti napadač postao je prvi igrač u historiji koji je uspio postići više od 50 pogodaka u tri najjače lige svijeta engleskoj njemačkoj i italijanskoj, čime je krunisao zvanje najkompletnijeg ofanzivca današnjice.
Uprkos planetarnoj slavi slavni Dijamant nikada nije zaboravio svoje korijene.
Uvijek je finansijski pomagao svom voljenom Željezničaru učestvovao u nebrojenim humanitarnim akcijama te postao prvi ambasador organizacije UNICEF iz naše države.
Lider nacionalnog tima i prekid crnog niza
Svoj prvi zvanični nastup za nacionalni tim upisao je sada već davne 2007. godine.
Danas ponosno drži apsolutni rekord po broju odigranih mečeva i postignutih golova u najdražem dresu iza kojeg stoji impresivna statistika od 148 utakmica i 73 precizna hica.
Upravo je on predvodio onu legendarnu generaciju koja nam je 2014. godine donijela prvo historijsko učešće na jednom velikom takmičenju.
Nakon tog magičnog brazilskog ljeta uslijedio je dugi niz razočarenja bolnih ispadanja u baražima i propuštenih šansi. Međutim sve se preokrenulo dvanaest godina poslije.
Bosna i Hercegovina prvo je izbacila selekciju Velsa a onda poslije prave drame srušila moćnu Italiju obezbijedivši povratak na najveću svjetsku pozornicu.
Za armiju mlađih navijača ovo će biti prva generacija reprezentativaca sa kojom se mogu istinski poistovjetiti baš kao što su to nekada radili stariji fanovi gledajući njega Pjanića i Spahića.
Dijaspora kao snaga i nova nada nacije
Ono što daje posebnu draž ovoj ekipi jeste činjenica da je sastavljena od momaka čije porodice vode porijeklo iz različitih krajeva a rasute su širom planete.
Zanimljiv je podatak da je čak 17 od ukupno 26 pozvanih fudbalera rođeno van granica Bosne i Hercegovine ali su svi oni srcem odabrali braniti boje domovine svojih predaka.
Savršen primjer takve neizmjerne ljubavi je mladi Esmir Bajraktarević apsolutni heroj meča protiv Italijana čiji su roditelji nakon preživljenog genocida u Srebrenici morali potražiti spas u Sjedinjenim Američkim Državama.
Upravo zbog ovakvih emotivnih životnih priča odlazak Bosne i Hercegovine na Mundijal predstavlja daleko više od običnog sportskog rezultata. Unutar države koja svakodnevno vodi bitke sa teškom ekonomijom političkim previranjima i ratnim ranama ovakvi rijetki trenuci kolektivne radosti imaju neprocjenjivu vrijednost.
Hiljade euforičnih građana slavile su na sarajevskim ulicama sve do ranog jutra pobjedu nad Italijom proslavljajući tom prilikom buđenje potpuno nove nade.
A u samom epicentru tog slavlja ponovo se našao Edin Džeko. Dok naša zemlja polako korača u jednu sasvim novu eru njen vječiti kapiten služi kao najčvršći most između slavne prošlosti i svijetle budućnosti.
On je ostao jedina konstanta koja je godinama unazad spajala razne generacije igrača brojne selektore i različite fudbalske epohe. Iako uveliko gazi svoju petu deceniju života naš vođa iz utakmice u utakmicu dokazuje da i dalje može dominirati na terenu.
Njegov ključni gol protiv Velšana i presudna asistencija u meču sa Italijanima jasno potvrđuju da Dijamant apsolutno nije rekao svoju posljednju riječ.
Iako je sasvim izvjesno da gledamo njegov posljednji ples na Svjetskom prvenstvu za cjelokupnu Bosnu i Hercegovinu ovaj turnir predstavlja veličanstven početak jedne sasvim nove priče.