Nedavna strašna nesreća na ruskom Elbrusu, u kojoj je krajem jula 2026. godine tragično stradalo pet bosanskohercegovačkih planinara, duboko je uzdrmala cijelu naciju.
Dok nadležni u Rusiji sprovode istragu, a porodice čekaju povratak tijela svojih najmilijih, planinarska zajednica s knedlom u grlu prisjeća se sličnih, jezivih scenarija.
Surove zimske oluje i nepredvidiva ćud prirode kroz historiju su ostavile neizbrisiv, krvav trag na stranicama bh. alpinizma, a posebno se pamte kobni pohodi na Bjelašnicu i Prenj.
Najveća snježna grobnica bivše države
Datum 2. decembar 1962. godine ostat će crnim slovima upisan u anale planinarstva.
Toga dana, na surovim padinama Bjelašnice, odigrala se najveća tragedija koja je do tada zabilježena u cijeloj Jugoslaviji.
Smrtonosna mećava ugasila je sedam mladih života, pretvorivši planinarski izlet u stravičan košmar.
Ekspediciju je činilo 11 golobradih mladića koji su stigli iz Sarajeva, Zemuna, Beograda. Većinom je bila riječ o srednjoškolcima, dok je najstariji preminuli učesnik imao tek 20 godina.
Prilikom silaska sa samog vrha, naišli su na ekstremnu oluju praćenu orkanskim udarima, gustom maglom, ledenom hladnoćom. Vidljivost je bila apsolutna nula.
Živote su tada tragično izgubili Siniša Tvorić (18), Zoran Tvorić (16), Zoran Ivanišin (20), Slobodan Vujinac (18), Nikola Kožuh (17), Aleksandar Krnješevac (16), Anđelko-Sabo Pešić (15).
Samo četiri mladića su uspjela preživjeti i obavijestiti spasioce. Ono što ledi krv u žilama jeste činjenica da su nastradali umrli na samo par stotina metara od spasenja, odnosno meteorološke opservatorije.
Ovaj crni dan bio je glavni okidač za osnivanje i razvoj modernijih gorskih službi spašavanja na ovim prostorima.
Heroji Prenja i tajna iz razvijenog filma
Još jedan period koji izaziva jezu je februar 1970. godine.
Teška nesreća na Prenju zauvijek je odnijela tri istaknuta alpinista, a to su bili Zijah Zijo Jajatović, Milorad Stjepanović, Ilija Dilber.
Ovi hrabri momci uspjeli su napraviti historijski podvig, ostvarivši prvi zimski uspon na zastrašujući vrh Lupoglav.
Ipak, priroda nije imala milosti. Prilikom povratka s misije, u periodu između 13. i 14. februara, zarobila ih je nezapamćena mećava. Izgubili su orijentaciju i na kraju umrli od posljedica smrzavanja.
Njihov nestanak pokrenuo je najveću potragu koju je Jugoslavija ikada vidjela. Zbog ekstremnih uslova, smrznuta tijela pronađena su tek nekoliko mjeseci poslije, nakon što se snijeg otopio.
Ono što je priči dalo poseban emotivni pečat jeste naknadni pronalazak njihovog fotoaparata.
Razvijeni film iz njega bio je neoboriv dokaz da su, prije nego što ih je bijela smrt uzela pod svoje, uspješno osvojili zaleđeni vrh. U njihovu čast i danas se održava Memorijalni uspon na Lupoglav, koji okuplja ljubitelje planina iz cijelog regiona.
Elbrus kao najnovija bolna opomena
Decenijama nakon ovih nesreća, sudbina se ponovo poigrala s bosanskohercegovačkim zaljubljenicima u visine.
Kobnog 25. jula 2026. godine, na nadmorskoj visini od oko 5.100 metara, ugašeno je pet života. Meliha Čaušević, Alma Okanović, Denis Okanović, Almir Krivdić, Nermin Talam stradali su pokušavajući ostvariti svoje snove, a trenutno je u toku opsežna istraga ruskih organa o ovom stravičnom događaju.
Ova tragedija samo je iznova potvrdila jedno surovo pravilo. Uprkos savremenoj opremi, preciznim meteorološkim uređajima, naprednim spasilačkim timovima, planina uvijek ima posljednju riječ i ne trpi greške.
Bilo da se radi o Bjelašnici iz 1962., Prenju iz 1970. ili Elbrusu iz 2026. godine, sve ove nesreće spaja ista crna nit – ogromna ljubav prema visinama koja je nepovratno odnijela živote iskusnih avanturista.