Na današnji dan prije tačno 23 godine, 19. oktobra 2003. godine, u glavnom gradu naše države je u 78. godini života preminuo Alija Izetbegović, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.
On je mjesec dana ranije, u septembru te godine, hospitaliziran nakon što je u svom domu doživio pad i tom prilikom slomio četiri rebra.
Njegova klinička slika postala je izuzetno kritična uslijed pojave krvarenja u lijevom plućnom krilu, a poznato je da se već godinama unazad borio sa teškim srčanim oboljenjima.
Politički progoni, zatvorske ćelije i stvaranje države
Prvi predsjednik RBiH rođen je 8. augusta 1925. godine u Bosanskom Šamcu, dok je svoje djetinjstvo, odrastanje, školovanje vezao za Sarajevo, gdje je naposljetku stekao i diplomu Pravnog fakulteta.
Zbog svojih čvrstih političkih stavova i uvjerenja, tadašnji režim ga je dva puta lišio slobode, i to 1946. i 1983. godine.
Tokom čuvenog montiranog “Sarajevskog procesa” bio je prvooptuženi u grupi koju je činilo 13 muslimanskih intelektualaca, te mu je izrečena zatvorska kazna u trajanju od 14 godina.
Uslijed uloženih žalbi, prvobitna kazna mu je naknadno smanjena na devet godina. Iza rešetaka je proveo pet godina, osam mjeseci, a na slobodu je konačno pušten 25. novembra 1988. godine, podaci su koje navodi Muzej “Alija Izetbegović”.
Već 1990. godine inicirao je formiranje Stranke demokratske akcije (SDA) i postao njen prvi lider. Nakon trijumfa ove stranke na prvim višestranačkim izborima, izabran je na čelo Predsjedništva Republike BiH, te je domovinu predvodio u najtežim vremenima agresije od 1992. do 1995. godine.
Povlačenje iz politike i pisani tragovi
Po okončanju izbornog procesa 1996. godine, obnašao je funkciju člana, a ujedno i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH. Zbog narušenog zdravlja, sa državničkih funkcija se trajno povukao 15. oktobra 2000. godine, tačno četiri godine nakon što je preživio težak srčani udar.
U njegovim posljednjim bolesničkim danima u Sarajevu su ga obišli nekadašnji američki predsjednik Bill Clinton, te tadašnji premijer Turske Recep Tayyip Erdogan.
Koliki je bio njegov značaj, najbolje svjedoče riječi američkog diplomate i glavnog kreatora Dejtonskog sporazuma Richarda Holbrookea, koji je isticao da Bosna i Hercegovina uopće ne bi opstala bez Izetbegovića.
Pored neizbrisivog političkog traga, iza sebe je ostavio i izuzetno značajna pisana djela, među kojima se izdvajaju “Islam između Istoka i Zapada”, “Moj bijeg u slobodu”, “Sjećanja”, a koja su prevedena na brojne svjetske jezike.
Riječi koje su ušle u historiju
Odmah nakon što je u novembru 1995. godine parafiran Dejtonski mirovni sporazum, Izetbegović je izgovorio rečenicu koja se i danas pamti.
“Ovo nije pravedan mir, ali je pravedniji od nastavka rata. U situaciji kakva jeste, u svijetu kakav jeste, bolji mir se nije mogao postići“, izjavio je tada Izetbegović.
Čak ni u najtežim ratnim okolnostima nije odustajao od ideje cjelovite države Bosne i Hercegovine.
“U kojoj niko neće biti progonjen zbog vjere, nacije i političkog uvjerenja“, bila je njegova vizija domovine.
Nikada nije volio kada bi čuo da neko govori kako on vlada zemljom, a tim povodom je ostala upamćena njegova čuvena izjava.
“Bosnom nikad niko nije uspio da vlada, uvijek mu se to samo činilo“, govorio je prvi predsjednik.
Svojevremeno je, svodeći račune o vlastitom životnom putu, ostavio i snažan lični zapis.
“Kada bi mi bilo ponuđeno da još jednom živim, odbio bih. Ali, ako bih se morao ponovo roditi, izabrao bih svoj život“, zapisao je Izetbegović.
Veličanstven ispraćaj na Kovačima pod kišom
Posljednji ispraćaj i dženaza-namaz obavljeni su 22. oktobra 2003. godine na Trgu BiH, neposredno ispred zgrade državnih institucija, a predvodio ju je tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić.
Njegov tabut je tog jutra najprije prebačen u zgradu Predsjedništva BiH, odakle je na vojnom lafetu, uz pratnju vojnog orkestra, oficira sa njegovim odlikovanjima, članova porodice, svečano ispraćen sve do Marijin Dvora.
Nepreglednoj masi ljudi tada su se obratili visoki predstavnik Paddy Ashdown, član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, reis Cerić, dok je glavnim gradom padala jaka kiša.
“Danas se čini prikladnim da i nebo plače iznad BiH“, rekao je Ashdown.
Dženazi je prisustvovalo više od 100.000 građana, uz brojne domaće, strane delegacije. Prema vlastitoj želji, ukopan je na Šehidskom mezarju Kovači, uz najviše državne, vojne počasti.
Povodom ove tužne godišnjice, sinoć je u prostorijama Memorijalnog centra Sarajevo održana premijera dokumentarnog filma pod nazivom “Alija – San o zemlji na razmeđu svjetova”, čiji je autor Nermin Hodžić, dok režiju potpisuje Ahmed Imamović.
Gledaoci će televizijsku premijeru ovog ostvarenja moći pogledati večeras u 21 sat u programu Federalne televizije, dok će brojne delegacije, građani tokom dana tradicionalno položiti cvijeće i proučiti Fatihu na njegovom mezarju na Kovačima.