Medijima se u posljednjih nekoliko dana javljaju očajni građani Mostara koji šalju pisma o situaciji koja ih je zatekla u privatnom izolatoriju u kom su prinuđeni biti.
“Nalazimo se u objektu u Ortješu. Bili smo u kućnoj izolaciji od 10.4.. Redovito smo se javljali svom obiteljskom liječniku i djelatnici MUP-a su nas kontrolirali i sve je bilo uredu. U petak su nas zvali da moramo u karantenu i da ćemo biti pregledani, testirani i pušteni u kućnu izolaciju. Ovdje je stanje nikakvo – dobili smo 1 litar soka i 1 litar mlijeka za 5 dana i stavljeni su aparati na kovanice za kavu i sok. Ovo je sramota šta se radi. Ako smo zdravi zašto smo ovdje?”
Piše to u jednom pismu redakciji portala Bljesak.info. Drugo pismo potvrđuje isto i otkriva još gore uvjere u kojima su smješteni ovi ljudi.
“Kad smo došli u karantin smješteni smo u sobu s 3 kreveta, dakle ne može se poštivati rastojanje jer je razmak između kreveta maksimalno 50 centimetara. Nije nam osiguran nikakav pregled, a tu smo već tri dana”, navodi se u pismu.
Pribor za jelo, navodi se, moraju prati u WC-u, jer ”objekat nema ni svoju kuhinju niti bilo što drugo za normalno funkcioniranje”.
“Dobivamo hranu ni sami ne znamo odakle. Obroci su uglavnom mali, nedovoljni i neukusni. Rečeno je da ćemo imati 3 obroka i 2 međuobroka, a jedva da imamo 3 obroka. Dali su nam po 1 litar soka i 1 litar mlijeka koje nam mora trajati 5 dana. Dobili smo svega dva ručnika a moramo sami održavati kupatilo čistim, što je nemoguće bez odgovarajućih sretstava. Vlasnik objekta D.K. se pretstavio kao doktor pa kasnije kao pravnik. Čak pojedini ljudi pričaju kako je doveo svoju užu rodbinu i prijavio ih kao kuhare, sobare i čistače a ne rade ništa od navedenog (to nije provjerena informacija). Objekt je još u izgradnji, nedovršen.
Momak koji je uposlen na održavanju okućnice, servira nam hranu, brine se o konjima koji su uz objekt, i čak ide po ljude na kućne adrese u nazovimo specijalnom odjelu i automobilu kako bi ih dopremio u karantin, a sve to po naredbi vlasnika. (Vozila su u jako lošem stanju) U objektu je trenutno 13 ljudi i svaki dan pristižu novi”, navodi se u drugom pismu o stanju u spomenutom izolatoriju u Mostaru.
U trećem pismu se navodi kako “u ovom neidentificiranom objektu, koji nema imena ni adrese, strpano je 13 ljudi”.
“Kako nam se gazda pohvalio cilj mu je 40 ljudi strpati u svoj privatni objekt i tako što više oprat’ love iz državnog proračuna. Gazda bježi od nas ko đavo od križa vrišteći ‘3 metra od mene, 3 metra od mene’.. a u jednu sobu želi strpati troje ljudi u kojima je razmak između kreveta jedan metar… Ljudi koji već imaju rješenja da su zdravi, već se danima kontaktiraju s obiteljskim liječnikom i bili su u samoizolaciji, prisilno su strpani u ovaj privatni objekat radi nečije zarade”, navodi se u trećem pismu.
“Mene samo zanima pod kojim izgovorom se nas drži ovdje kao kriminalce, ljudi nit’ su zaraženi nit’ imaju simptome. Možda čekaju da ubace jednog zaraženog pa da nas sve zarazi i onda pozovu doktora te nakon što svi budemo pozitivni, glume nacionalne heroje. Policija nas non-stop posjećuje, te pod nekim prijetnjama ili savjetima ne znam ni ja kažu ‘bolje ti je i ovdje nego u pritvoru’.. Mislim ljudi, kakav pritvor, šta sam ja to napravio osim toga što sam prav zdrav došao iz Njemačke?
Evo možda i nisam zdrav, ali neka me testiraju, pregledaju, jer ovdje bit zatvoren na 28 dana bez ikakvog razloga je nešto što samo ova država može priuštiti. A, naravno većina institucija bilo za šta da se zalažu, nemaju pojma da smo mi ovdje. Dame i gospodo, pare nam se peru pred očima”, navodi se u pismu osobe koja je smještena u privatni izolatorij.
Riječ je o privatnom izolatoriju iako su u Mostaru određeni službeni izolatoriji.