Iako Vladimir Lenjin i dalje ostaje veoma kontroverzna figura za mnoge historičare, skoro svi su saglasni s tim da je on radikalno promijenio Rusiju i svojom aktivnošću i učenjem uticao na cijeli svijet.
Vladimir Lenjin, vođa Oktobarske revolucije u Rusiji, rođen je prije tačno 150 godina, ali su neke činjenice iz njegovog života tajna i dan-danas, a neke jednostavno ne znaju svi, osim historičara.
Neočekivana revolucija
Koliko god ovo apsurdno zvučalo, “otac” sovjetske revolucije nije polagao velike nade na to da će je doživjeti u Rusiji. Tačno mjesec dana prije Februarske revolucije, zbog koje je svrgnuta ruska monarhija, on je mislio da će samo buduće generacije postati svjedoci socijalističke revolucije.
U vezi s ovim, on je čak vidio moguću “zavjeru anglo-francuskih imperijalista”.
Međutim, takav stav nije iznenađujući, jer je njegov prethodni pokušaj pokretanja revolucije u Rusiji propao prije desetak godina, očigledno potkopavajući njegove nade za revoluciju u bliskoj budućnosti.
Bezuspješni veleposjednik
Kada je Lenjin imao samo 19 godina, morao je da vodi poslove oko vlasništva nad zemljištem zbog rane smrti oca. Ali izgleda da nije imao dar da postane veleposjednik, jer njegovi pokušaji nisu donijeli rezultate. Nakon što je nekoliko seljaka uspjelo da ukrade konja i dvije krave od svog veleposjednika, Lenjin je odustao od pokušaja da bude vlasnik zemlje i zajedno s porodicom prodao je imanje i preselio se u grad.
Lenjin se vjenčao u crkvi, iako je bio ateista
Uprkos činjenici da je Lenjin bio ateista još od 18. godine i gajio ideološki stav protiv hrišćanske crkve, zvanično se oženio u jednoj od njih. Jedno od mnogih njegovih protjerivanja zbog revolucionarne aktivnosti 1898. godine prijetilo je da će ga razdvojiti od vanbračne žene Nadežde Krupske, jer je tada ona mogla da otputuje sa Lenjinom samo ako njihov brak bude zvanično zaključen u crkvi.
Budući da su bili striktno protiv takvog razdvajanja, Lenjin i Krupska su odlučili da odustanu od ideološkog neprihvatanja braka i pristali su da “odglume ovu komediju”, kako ju je opisivao sâm revolucionar. Njihov plan je zamalo propao jer nisu mogli da pozovu odgovarajuće svjedoke, čak ni da obezbijede prstenje neophodno za održavanje ceremonije. Ali uspjeli su da ubijede lokalne seljake da preuzmu ove uloge, a jedan od lokalnih stanovnika je napravio par prstenova od bakarnih novčića.
Imao je više od 150 pseudonima
Revolucionarna aktivnost je učinila Lenjina glavnom metom organa za sprovođenje zakona ne samo u doba carstva, nego i u periodu prelazne vlade poslije Februarske revolucije. Kao rezultat toga, bio je primoran da koristi mnogo lažnih dokumenata, pseudonima i nadimaka, da bi se skrivao od vlasti. Međutim, to nije uvijek bilo uspješno.
Prema grubim procenama, ukupno je imao oko 150 pseudonima, od kojih je jedan bio Lenjin, a njegovo prave ime je Vladimir Uljanov. Porijeklo pseudonima Lenjin je još uvijek zagonetka za sve. Međutim, jedna od teorija navodi da ovaj pseudonim potiče od naziva rijeke Lene, koja se nalazi u blizini njegovog rodnog mjesta. Pored toga, prema izvještajima, imao je i drugi nadimak koji su koristili njegovi prijatelji u komunističkoj partiji – Starik.
Tri pokušaja atentata… poslije revolucije
Začudo, revolucionarna aktivnost nikada nije predstavljala prijetnju Lenjinovom životu, ali nakon što su Sovjeti došli na vlast, za samo dvije godine preživio je tri pokušaja atentata. Konkretno, pucali su na njega 1. januara 1918. godine, ali je ostao netaknut jer je strijelac promašio.
Začudo, revolucionarna aktivnost nikada nije predstavljala prijetnju Lenjinovom životu, ali nakon što su Sovjeti došli na vlast, za samo dvije godine preživio je tri pokušaja atentata.
Tokom sljedećeg pokušaja iste godine nije imao toliko sreće. Članica Socijalističke revolucionarne partije Fani Kaplan pucala je u njega tri puta dok je izlazio sa mitinga 30. avgusta. Metak je pogodio revolucionara u ruku i vrat, ali uprkos činjenici da je druga rana bila potencijalno ozbiljna, brzo se oporavio i dva mjeseca kasnije se vratio svom poslu.
Još jednom se Lenjinu sreća nasmiješila u septembru 1919. godine, kada je grupa anarhista digla u vazduh zgradu partije u Moskvi, gdje je Lenjin trebalo da održi govor. Srećom po njega, zakasnio je. Eksplozija je odjeknula prije nego što je ušao u zgradu.
Izvor: Sputnjik