Tehnika koja se koristi za dobijanje zmijskog protuotrova nije se mijenjala još od davnina, a podrazumijeva ručno cijeđenje otrova i ubrizgavanje malih doza u konje ili druge životinje kako bi se izazvala imunološka reakcija. Zatim se krv životinja uzima i pročišćava, kako bi se dobila antitijela koja djeluju protiv otrova.
Proizvodnja zmijskog protuotrova ovako je potencijalno opasna, jer je proces težak, podložan greškama i može izazvati lakše i teže nuspojave. Zbog toga stručnjaci već dugi niz godina ukazuju na potrebu da se osmisli bolji način liječenja od ugriza otrovnih zmija, koji dnevno ubiju oko 200 ljudi, prenosi Index.hr.
Konačno, naučnici sada primjenjuju istraživanje matičnih stanica i mapiranje genoma na ovom, dugo godina zanemarivanom polju istraživanja i nadaju se da će proizvodnju protuotrova približiti 21. stoljeću, te tako spasiti hiljade, ako ne i stotine hiljada života.
U laboratoriju u Nizozemskoj istraživači su kreirali žlijezde koje proizvode otrov Cape Coral zmije (Aspidelaps lubricus) i osam drugih vrsta otrovnih zmija, koristeći matične stanice. Toksini koje proizvode minijaturne 3D replike zmijskih žlijezdi gotovo su identični onima koje imaju otrovne zmije.
Istovremeno, naučnici u Indiji uspjeli su složiti genom indijske kobre, jedne od najopasnijih zmija, koja je odgovorna za najveći broj ugriza u 50.000 smrtnih slučajeva, koliko je zabilježeno u Indiji na godišnjem nivou.
“Ovo su veliki događaji koji donose suvremenu znanost u polje koje je bilo dugo vremena zanemareno“, rekao je Nick Cammack, vođa tima za zmijske ugrize pri dobrotvornoj medicinskoj ustanovi Wellcome iz Velike Britanije.
Od raka do zmijskog otrova
Hans Clevers, glavni istraživač iz Hubrecht instituta za razvojnu biologiju i istraživanje matičnih stanica u Utrechtu u Nizozemskoj, nije mogao ni pretpostaviti da će svoj laboratorij koristiti za izradu zmijskih otrova.
Prije desetak godina, on je izumio tehniku za izradu ljudskih organoida – minijaturnih organa koji se sastoje od matičnih stanica pacijenata. To je omogućilo liječnicima na siguran način testirati specifične efekte lijekova izvan ljudskog tijela. Ovo je bilo revolucionarno otkriće za liječenje raka na linom nivou svakog pacijenta.
Pa kako je odlučio početi s proizvodnjom žlijezda zmija otrovnica?
Clevers je rekao da je to zapravo bila odluka tri studenta na postdiplomskom studiju koji rade u njegovom laboratoriju, jer im je dosadilo umnožavati mišje i ljudske bubrege, jetre i crijeva.
“Mislim da su sjeli i zapitali se koja je najuzbudljivija životinja koju možemo proizvesti. Nije čovjek, a nije ni miš. Rekli su da to definitivno mora biti zmija, i to žlijezda koja proizvodi njen otrov“, navodi Clevers.
Nakon što su uspjeli doći do nekoliko oplođenih zmijskih jajašaca, istraživači su otkrili da mogu uzeti sitni komad tkiva zmije koji sadrži matične stanice i hraniti organ s istim faktorom rasta koji se koristi za ljudske organoide, samo na nižoj temperaturi. Otkrili su da zmijski organoidi, male kugle široke samo jedan milimetar, proizvode iste toksine kao u zmijskom otrovu.
“Kada ih otvorite imate puno otrova, koji je identičan pravom. Usporedili smo ga direktno s otrovom iste vrste zmija i pronašli smo potpuno iste komponente“, rekao je Clevers, koji je prošle sedmice objavio rad u časopisu Cell.