O nastanku Boračkog jezera postoji legenda koja kaže da je na mjestu današnjeg jezera postojalo bogato naselje, prema pričama pola hoda od današnjeg Konjica.
Obogativši se, stanovnici ovog područja su postali bezbožni . Evlija, koji je bio prerušen u siromaha, umoran i gladan jedne prilike stigao je u ovo mjesto te išao od kuće do kuće i molio da mu daju samo koru hljeba. Sva vrata su mu ostala neprijateljski zatvorena. Bilo mu je jako teško u tom mjestu pronaći nekoga ko će mu ponuditi hranu i prenoćište. Pokucao je zatim i na vrata siromašne udovice s mnogo djece. Ona mu ponudi da s njom i njenom djecom podijeli ono malo hrane što se u kući zateklo.
Siromašna udovica se bavila trgovinom, a posao nije išao najbolje. Zahvalni starac joj je na odlasku rekao da se spremi i krene preko Boraka prema dolini u kojoj je sada smješten Konjic, jer će Borci biti potopljeni u ranim jutarnjim satima te da započne trgovinu tamo gdje njen konj sam stane.
Ona je poslušala. Po noći je krenula na svom iscrpljenom konju. Kada je konj stao, starica je povikala: “Hajde Konjice moj!”. Tada se sjetila riječi koje joj je uputio evlija, tu je zastala i započela trgovinu, koja je, na njeno veliko iznenađenje išla odlično.
Sinovi i kćeri se oženiše i udaše, a njihovo naselje dobi ime Konjic. U mjestu u kome su nekada živjeli stvori se jezero, koje zbog obilja borova na obalama dobi ime Boračko jezero.
Naučnici smatraju da je jezero nastalo procesom glacijalne erozije. To znači da sva ta voda u sebi čuva molekularno pamćenje na beskrajno vrijeme kada je bila glečer.