Alfred Nobel rođen je 21. 10.1833. godine u Stockholmu.
Bio je treći sin Immanuel Nobela (1801-1872) i Andriette Ahlsell Nobel (1805-1889). Njegov otac Immanuel Nobel bio je izumitelj (izumio je šperploču), ali bez novca da svoje ideje ostvari. Posebno se zanimao za korištenje baruta.
Alfred je učio jezike i hemiju, a sa 18 godina otišao je na četiri godine u SAD gdje je kraće vrijeme radio i studirao kod John Ericssona.
Alfred se posvetio istraživanju eksploziva, posebno sigurnoj proizvodnji nitroglicerina (kojeg je 1847. otkrio Ascanio Sobrero) u kojem je vidio veliku zaradu u širokoj industrijskoj namjeni. Dana 3. rujna 1864. u njihovoj tvornici u Stockholmu dogodila se velika eksplozija u kojoj su život izgubila petorica radnika, uključujući i Alfredovog najmlađeg brata Emila.
Alfred Nobel, koji je osim švedskog izvrsno govorio ruski, francuski, engleski i njemački jezik, bio je veliki poklonik prirodnih nauka. Nije se ženio, ali je navodno imao dvije velike ljubavi: barunicu Bertu Kinsky i mlađahnu Austrijanku Sophie Hess, koja ga je ostavila i udala se za nekog mladog austrijskog činovnika. Godine 1865. Alfred Nobel je izumio svoj najvažniji izum – detonacijsku kapsulu koja je sadržavala živin fluminat, osjetljiv eksploziv pomoću kojeg se nitroglicerin mogao sigurno paliti u svako doba. Taj upaljač bio je osnova za svu daljnju tehnologiju eksploziva ali ipak nije postigao ništa da bi se nitroglicerin mogao lakše prevoziti ili baratati njime.
“Predstavili su me kao ‘genija zla’, kao ‘trgovca smrću’, a ja sam samo radio za dobrobit čovječanstva. Jedini cilj mog života bio je širiti znanje, uvjeren da to znači prije svega širiti blagostanje”, pisao je Alfred Nobel 1896., pred kraj života, svom nećaku.
Kada je nekoliko mjeseci kasnije otvorena Nobelova oporuka njegov rođak, braća i ostala rodbina bili su neugodno iznenađeni; Alfred ih je u potpunosti isključio iz oporuke.
Umjesto rodbini Nobel je svoje golemo bogatstvo od 31,5 milijuna švedskih kruna ostavio čovječanstvu. Oporuku je Nobel, navodno, napisao na komadiću poderanog papira 27. studenog 1895. godine.
Četiri godine nakon njegove smrti, 29. 6. 1900. godine utemeljena je Nobelova nagrada, a 1901. godine dodijeljene su prve nagrade za fiziku, hemiju, medicinu, književnost i mir. Kada je uprava Nobelove nagrade raspravljala o područjima za koja će se dodijeljivati nagrada u raspravu se umiješala i austrijska barunica Berta Kinsky von Tettau, životna ljubav Alfreda Nobela i jedna od najvažnijih osoba tadašnjeg pacifističkog pokreta.
Alfred Nobel je preminuo 10. 12. 1896. godine u San Remu (Italija) od posljedica krvarenja u mozgu. Na dan njegove smrti u Stockholmu se svake godine dodjeljuje Nobelova nagrada. Nobelovu nagradu dobili su, između ostalih – Majka Tereza (za mir), Aleksandar Solženjicin (za književnost), Ivo Andrić (za književnost), Henry Kissinger (za mir), itd. Dok je francuski književnik i filozof Jean Paul Sartre odbio iz moralnih razloga primiti nagradu.