Istraživači sa Univerziteta Cornell razvijaju posebnu cestu koja je sposobna puniti baterije vozila dok se kreću preko njene površine.
To je svijetla vizija budućnosti u kojoj vozači više nisu vezani za pojedinačne EV punionice i mogu istovremeno voziti i puniti bateriju automobila.
“Autoceste bi imale traku za punjenje, a to bi bilo nešto nalik brzoj traci. Kad bi ostali bez baterije, prešli biste na traku za punjenje, a sistem bi prepoznao vaš automobil i kasnije vam poslao račun“, rekao je Khurram Afridi, Cornello-ov izvanredni profesor elektrotehnike i računalnog inženjerstva te vodeći istraživač.
Ista tehnologija mogla bi učiniti i skladišta produktivnijim, omogućavajući autonomnim viličarima i drugim strojevima punjenje dok su još u pokretu. Prema navodima profesora Afridija, takvoj tehnologiji treba još najmanje pet do deset godina razvoja, ali koncept s bežičnim punjenjem mogao bi napraviti čuda u rastućoj industriji koju muči “anksioznost dometa”, odnosno briga hoće li vozilo ostati bez struje u pokretu, piše Futurism.
Takve prometnice također bi ublažile pritisak na infrastrukturu za punjenje koja se bori da održi korak s potražnjom. Samo oko 100.000 priključaka za punjenje opslužuje oko 1,8 miliona automobila na baterije na američkim cestama. Širenje takve mreže nije samo skupo već dolazi s nizom drugih logističkih problema.
“Jedini način koji će potaknuti ljude na kupovinu električnih automobila jest mogućnost lakog punjenja. Da imamo ovu tehnologiju (bežičnog punjenja), električna vozila bi imala još manje ograničenja od tradicionalnih“, objasnio je Afridi.
Afridijeva cesta radi zahvaljujući posebnim metalnim pločama koje se nalaze ispod ceste, a povezane su na dalekovod i inverter. Ploče stvaraju električna polja koja mogu napuniti akumulator vozila dok vozilo prelazi preko ploča.
Dosta je izazova ostalo prije nego što ceste s bežičnim punjenjem postanu norma. Iako su se slične tehnologije već ostvarile u svijetu pametnih telefona, prilagođavanje tehnologija za punjenje cijelih automobila nosi svoje izazove i iziskuje velika novčana ulaganja.
Afridi se, međutim, nada da bi odgovor na to mogao biti korištenje viših frekvencija, što bežično punjenje čini izvedivijim.
“Bežični prijenos struje temelji se na istoj osnovnoj fizici koja se koristi za slanje poruka putem radiovalova do svemirskih letjelica u dubokom svemiru, poput Voyagera. Osim što sada šaljemo puno više energije na puno kraće udaljenosti, vozilima u pokretu. Drugim riječima, iste frekvencije koje se koriste za komunikaciju s dubokim svemirom mogle bi se koristiti za prijenos struje u vozila na kratkim udaljenostima“, rekao je istraživač.
Trenutno su Afridi i njegov tim uspjeli smisliti prototip koji može pokretati vozila na udaljenosti od 18 centimetara. Ali, izgradnja drugih komponenata i dalje ostaje izazov. Budućnost takve tehnologije sve je samo ne izvjesna – pretvaranje postojećih prometnica zahtijevalo bi njihovo rušenje, što predstavlja veliko infrastrukturno pitanje.