Istospolni bračni par Ivo Šegota i Mladen Kožić imaju pravo biti udomitelji djec. Nadležno Ministarstvo demografije prošle godine im je odbilo zahtjev za obavljanje udomiteljstva, a sada, odlukom suda, u roku od 60 dana treba donijeti novu odluku, ovaj put utemeljenu na domaćem i međunarodnom zakonodavstvu.
“Odluka suda je obligatorna i žalba nije dopuštena, tako da je ova presuda konačna. Pisano obrazloženje još nije stiglo, no, kako je rečeno tijekom objave, sud je prihvatio našu argumentaciju iz tužbe, temeljenu na hrvatskim propisima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, te je naložio nadležnima donošenje nove odluke u skladu s presudom. Vjerujemo da će nadležni poštovati sudsku odluku”, rekla je advokatica Sanja Bezbradica Jelavić, koja zastupa Ivu Šegotu i Mladena Kožića.
“Presretni smo. Kako smo rekli i sutkinji, ovo je božićni poklon kakvom se nismo usudili nadati”, rekao je Šegota. Sa svojim partnerom Mladenom Kožićem među prvima je, odmah nakon donošenja Zakona o životnom partnerstvu, 2015. godine sklopio brak. Želja da im se porodica proširi i da imaju djecu kod njih je postojala i prije.
“Dugo smo željeli biti roditelji. Stoga smo, ubrzo nakon vjenčanja, podnijeli zahtjev nadležnom centru za socijalnu skrb da postanemo potencijalni posvojitelji, no odmah smo odbijeni, zbog čega smo također pokrenuli sudski postupak na Upravnom sudu, koji još traje”, priča Šegota. Nisu se dali obeshrabriti te su počeli razmatrati i druge opcije, poput udomljavanja.
“Puno smo o tome razmišljali. Svjesni smo da je to privremena, a ne trajna skrb o djeci i da udomitelji nisu posvojitelji, no zaključili smo da bi i ta opcija bila ostvarenje naših snova”, nastavlja. Sa životnim partnerom Mladenom Kožićem prijavio se na ljeto 2017. godine u nadležnu podružnicu Centra za socijalnu skrb Zagreb.
“Jako su nas lijepo i srdačno primili, osobito psihologinja i socijalna radnica, koje su bile posebno sretne kad smo najavili da smo zainteresirani za udomljavanje dvoje ili troje djece, jer u Zagrebu kronično nedostaje udomiteljskih obitelji, osobito onih s uvjetima i željom za udomljavanje više djece, zbog čega su centri prisiljeni razdvajati biološku braću i sestre”, priča Šegota.
Obojica su prošli cijeli postupak psihološke procjene, tokom kojih su rješavali testove roditeljskih vještina, obavljali razgovore kojim su razmatrani njihovi motivi za bavljenje udomiteljstvom, a izrađena im je i socijalna anamneza kako bi se ustanovila podrška porodice i okoline.
Jako su se razočarali, kaže, jer su se nakon prvih reakcija ponadali da će sve biti u redu. Uostalom, Zakon o životnom partnerstvu jasno navodi da su životni partneri u svemu izjednačeni s heteroseksualnim bračnim partnerima. Kako su donositelji Zakona često isticali, jedino pravo koje im se može osporavati jest zajedničko posvojenje djece – no ne i udomiteljstvo, koje je profesija i koje ne podrazumijeva trajnu skrb o djeci.
“Odmah smo se žalili Ministarstvu na rješenje Centra, ali ono je odbilo našu žalbu. Nismo imali druge opcije nego pokrenuti sudski postupak”, rekao je Šegota Jutarnjem listu.