careva ćuprija

Džisri-atik: Stara, Careva ćuprija

Sarajevo je grad sa izuzetno velikim brojem mostova u svim dijelovima grada. Veliki broj mostova, nastao je u periodu vladavine Osmanskog carstva, u Bosni.

Najstariji po nastanku je most koji je Isa-beg Ishaković, prvi bosanski sandžak-beg, sagradio preko Miljacke u osovini Careve džamije oko 1450. godine.

Pretpostavlja se da je most bio od drveta, a u sačuvanim dokumentima se pominje pod nazivom Isa-begova ćuprija. Vjeruje se da je bio jedan od šest mostova koje je odnijela nabujala Miljacka 1619. godine. Neutemeljeni su podaci da li je i ko obnavljao ovu drvenu ćupriju.

Bašeskija bilježi da je 25. maja 1792. godine počela gradnja novog mosta. Jedan hronogram izvjesnog Bašeskije kaže:

“Carevu ćupriju porušila je voda,

koju odmah hadži Bešlija vrlo čvrstu

sagradi, a Ševkija joj izreče hronogram:

od nesreća neka je sačuva Pouzdani i

Milostivi.”

Gradnju mosta platio je bogati sarajevski trgovac Mustafa hadži Bešlija i u svojoj vakufnami ga naziva Džisri-atik tj. Stara ćuprija. Ipak je u narodu ostala poznata kao Careva ćuprija. Godine 1897. tadašnja Gradska općina je porušila staru kamenu ćupriju i umjesto nje sagradili prvi betonski most, današnju Carevu ćupriju, uzvodno pomaknutu od prvobitne 20-ak metara.

Između dva svjetska rata most je nazvan po Bogdanu Žerajiću, pripadniku Mlade Bosne, a ime Careva ćuprija vraćeno mu je 1992. godine.

Od 2009. godine Careva ćuprija nalazi se na listi nacionalnih spomenika BiH.