Legenda o najpoznatijem sarajevskom tersu: Čovjek koji je uvijek upravu, ali drugi to ne razumiju

Legenda kaže kako je jedan od najpoznatijih sarajevskih tersova bio Sarajlija po imenu Benderija, čijem tersluku danas imamo zahvaliti za jedan od najzanimljivijih simbola Sarajeva – za čuvenu Inat kuću, smještenu prekoputa zgrade sarajevske Vijećnice.

Objašnjavajući značenje riječi ”ters”, bh. pjesnik i akademik Abdulah Sidran rekao je kako je ters ”čovjek koji je uvijek upravu, al’ drugi to ne razumiju”.

Priča o Inat kući i Sarajliji Benderiji započinje u vrijeme kada je austrougarska vlast u Sarajevu krenula u izgradnju gradske Vijećnice na Mustaj-pašinom mejdanu (1892 – 1894.). A, kako bi se pripremila parcela za izgradnju bilo je neophodno srušiti dva hana i Benderijinu kuću.

Sve je bilo spremno za izgradnju Vijećnice, ali se pojavio veliki problem. Benderija ni pod kojim uslovima nije htio dati dozvolu da se njegova kuća sruši. Nikakve molbe ni obećanja nisu pomagala. Benderija je poručio: ”Car je u Beču velik i moćan, od mene mu svaka čast i poštovanje, ali on nema para koje bi platile moj rahatluk.”

Kako molbe nisu urodile plodom, vlast je promijenila način ubjeđivanja, pa je Benderija završio u zatvoru. Popustio je pod policijskim degenekom i pristao ustupiti svoje zemljište, ali pod uslovom da se njegova kuća ”ciglu po ciglu prenese na drugu obalu Miljacke”, gdje i danas prkosi monumentalnom zdanju Vijećnice.

Prema legendi Benderija je svakog dana sjedio na uz Šeher-ćehajinu ćupriju i posmatrao kako radnici prenose dijelove njegove kuće i podižu je na drugoj obali. Nije bilo moguće u potpunosti ispoštovati zahtjeve jer neki elementi kao što su temelji, nisu mogli biti prebačeni.

Po drugoj verziji priče, Benderija je odmah prihvatio da se na mjestu njegove kuće sagradi Vijećnica, rekavši: ”Begenišem, ali prenesite mi kuću na drugu stranu da ja gledam svoju Miljacku.”

Zbog njegovog inata kuća dobi naziv Inat kuća.

Danas je Inat kuća ekskluzivni restoran sa tradicionalnom bosanskom kuhinjom, a ovaj objekat nalazi se pod zaštitom Zavoda za zaštitu kulturnohistorijskog nasljeđa.

Ispred ulaza u nju stoji natpis: “Bila sam na onoj strani, ali pređoh vamo iz inata”.