U nekom trenutku našeg života svi se moramo suočiti sa “toksičnim ljudima”. Od toksičnih ljudi dobit ćete mnoge stvari – zahtjeve, tvrdnje, prigovor – ali nikada nećete dobiti jednu stvar, izvinjenje. Čak i ako izgovore riječi, iza njih se uvijek krije zadnji motiv. Ili vas pokušavaju iskoristiti, manipuliraju ili vam izvuku još jednu uslugu. Nikada se neće izviniti niti priznati kada su pogrešili. Čak i ako dokaz postoji tamo, okrivit će ga za nekoga drugog i glumiti žrtvu.
Zašto toksični ljudi ne mogu preuzeti odgovornost za svoje greške? Uostalom, svi radimo greške. U našoj je prirodi, nismo savršeni. Pa, ovi se ljudi ne slažu. Oni su savršeni. Iskreno osjećaju da ne mogu pogriješiti. A kad su činjenice tamo i postoje očigledni dokazi o njihovoj grešci, započinje igra “izlaska na izgovore”. Vaša je krivica što ih forsirate da pogriješe. To je Univerzum. Da su uvjeti bili pravi, NIKADA ne bi pogriješili. Uvek je tuđa krivica. Uhvatili ste ih kako varaju? Vaša je krivica što niste dovoljno avanturistički u spavaćoj sobi. Ili je ljubavnica kriva što ih je naterala da vas varaju. Ili alkohol. Njih? Nikad. A pošto nije njihova krivica, nikad se ne izvinjavaju.
Možete ih pokušati pozvati na njihove greške, ali možda ćete požaliti jer ćete se na kraju ispričati. Ne možete razumjeti toksične ljude, jer će oni manipulirati vama i učiniti da se osjećate krivima. Kako ste ih mogli optužiti za nešto (što su učinili), nakon svega što su učinili za vas? Koliko možeš biti nezahvalan? A sada kada se to događa i nije čak bila ni njihova krivica, reagirate na ovaj način? Pogotovo jer je to tvoje ponašanje dovelo do toga?
Nemojte ni pokušavati. Toksični ljudi ne mogu priznati svoje greške, jer neće ni razmišljati o onome što su učinili. Po njihovom (nimalo skromnom) mišljenju, nema se na čemu razmišljati jer nisu mogli pogriješiti, jer su savršeni. Kraj priče. Ako nešto pođe po zlu, vjerovatno je tuđa greška, i trebali bi PRIMITI izvinjenje za svoje nevolje.
Vrlo je teško voljeti otrovnu osobu. Morate biti pomalo ludi kako biste to učinili, posebno na duge staze. U početku je sve lijepo, jer je njihovo samopouzdanje privlačno. Ali jednom kada ih bolje upoznate, to je tako iscrpljujuće. Potrebno vam je mnogo energije da biste bili ukorak s tim ljudima, a kao nagradu bit ćete ispričani za sve njihove pogreške.
Oni ne mogu sami rasti, mijenjati se ili poboljšavati iz prostog razloga što su, prema njihovom mišljenju, već savršeni. Oni su najbolji. Najpametniji, najljepši, najsmješniji i najuspješniji. Nemojte da kažete da su malo opteretili, jer već znate čija je krivnja. Nemojte reći da bi mogli dobiti bolje plaćen posao, jer vi ste krivi za to. Vi ih povlačite. Oni su posebno odabrali ovaj posao kako bi mogli provesti više vremena s vama, a zauzvrat, žalite? Kada biste se trebali izvinjavati?
Ako vam takav tip ponašanja zvuči poznato, udaljite se. Vjerovatno se ne nadaš da će se promijeniti, ali neće. Ikad. Oni ga nemaju jer su već savršeni. Zato hodajte.
Pokušaće da vas krive za ostanak. Natjerat će vas da se zbog toga osjećate loše. Ali to će se završiti čim nađu drugu osobu za manipulisanje. Neka budu, a svoje dragocjeno vrijeme i energiju uložite negdje drugdje. Ne vrijede.