Koliko god mi starili, zaboravljali, sazrijevali, gledali svijet na skroz drugačiji način nego što su, vjerovatno, svijet posmatrali ljudi 90-tih godina, nekako je nezaobilazno čuti ratne priče, neke potresne, a neke smiješne, dok su neke pune hvale heroja na čiji račun je opstao naš grad. Takve priče je nemoguće čuti bez poveznice s Talijanom.
Priča o njemu počinje mnogo prije sarajevskih nemira, prije nego što se nad Bosnom nadvila zlokobna sijenka rata, ali on je nezaobilazan dio priče o zlatnim ljiljanima. I to onim prvim, izvezenim na plavoj čohi, podjeljenim noću, kradom kad se govoriti nije smijelo da se boriš za slobodu Bosne. Ljudi su osjećali da se nakakvo zlo iza brda valja, ali da postoje nekakve tople struje. “Ima neko ko čuva ovaj grad” ,govorili su ljudi.
Mustafa Hajrulahović rođen je u Banja Luci, 22. januara 1957. godine. U rodnom gradu je završio srednju školu i proveo najljepše godine života potpuno prepušten beharu, Šeheru i Vrbasu.
Zatim odlazi na vojnu školu. Završava Mornaričku vojnu akademiju sa odličnim ocjenama, a nakon toga školu za pomorskog diverzanta ili preciznije postaje stručnjak za divizije na moru i kopnu. Kao najbolji među diverzantima postaje komadant odreda, pa zatim i diviziona.
Nastavlja stručno obrazovanje, prolazi niz specifičnih kurseva, uči Talijanski jezik i odlazi na školovanje u Italiju. Ispostavit će se da su to bile prave pripreme za neki budući rat u diplomatiji.
Nešto kasnije postaje kapetan korvete. Rat u Sloveniji zatiče ga u službi u Splitu. Ratovi koje je povela JNA definitivno ga okreće od tog poziva u toj vojsci. Od tada samo za njega postoji Bosna i Hercegovina, pravac Sarajevo. Talijan je bio član Patriotske lige, preteče Armije RBiH, od prvih dana. Bio je branilac grada i prije prvih agresorskih barikada. Preminuo je u miru , 08. marta 1998. godine, od srčanog udara, a sahranjen je u haremu Alipašine džamije, što njegovoj veličini i priliči.
“Osmijeh i smirenost su ga krasili. Nije patio od formalnosti, ali je zato bio vrhunski profesionalac”, godinama nakon toga opisivali su ga oni koji su imali čast da ga poznaju. Kitili su se njegovim imenom i političari, diplomate, čelnici firmi, najjednostavnije rečeno oni koji živog ne bi ni znali. Ne bi im predstavljao ništa, samo još jedan borac na protestima.
Bio je prvi ratni komandant 1. korpusa AR BiH, general Armije RBiH, a danas jedan međunarodni bokserski turnir u Sarajevu nosi njegovo ime. Danas ga se rijetko sjetimo, medijima više nije zanimljiv, a i ono obilježavanje godišnjice smrti mahom posjete samo njegovi prijatelji i saborci. Tu političara skoro i da nema.