Sarajevo je oduvijek bilo poznato po lijepim mostovima. O njima su pisane pjesme, knjige, snimani filmovi. Izvor su inspiracije otkako su nastali, a za svaki se veže divna legenda.
Nedaleko od Baščaršije, uzvodno uz rijeku Miljacku, nalazi se jedan od najljepših sarajevskih mostova.
Kozja ćuprija jedan je od četiri stara kamena mosta sačuvana na području Sarajeva.
Prema legendi, sagradio ga je siromašni pastir. Dok je čuvao koze, on je primijetio da se one dugo zadržavaju kod jednog grma uz rijeku. Odlučio je bolje pogledati šta se događa, pa je ispod grma pronašao ćup pun zlatnika. Novcem je platio školovanje, a kad je postao ugledan i bogat, sagradio je most na mjestu gdje je pronašao zlatnike. Danas se ipak smatra da je most sagrađen u doba Mehmed-paše Sokolovića, prilikom velike akcije izgradnje putnih komunikacija.
U osmansko doba, Kozja ćuprija je bila mjesto na kojem su se dočekivali carski namjesnici – veziri. Svakom novom veziru pravio bi se doček na mostu. Pred njega bi izašli svi viđeniji ljudi u Sarajevu, a skupio bi se i običan narod jer je to bio jedan od značajnijih događaja za grad.
U čast novog vezira neki od hrabrijih momaka bi skakali s ćuprije u Miljacku, a on bi ih darivao novcem.
Skakanje predstavlja podvig za divljenje, jer je most visok, a Miljacka na tom mjestu plitka.
Druga legenda govori o dvojici braće kozara koji su čuvali stoku na Jarčedolu iznad kanjona Miljacke i često su morali da prelaze rijeku. Jedna koza je brsteći žbunje iskopala skriveno blago. Od tog blaga jedan brat je sagradio most, a drugi džamiju u sarajevskom naselju Bistrik (Kečedži Sinanova džamija).
Ova ćuprija proglašena je nacionalnim spomenikom BiH.
Legenda o ovoj ćupriji kao I sve druge legende važna je, jer kao što je rekao Ivo Andrić:
“Narod pamti i prepričava ono što može da shvati i što uspije da pretvori u legendu. Sve ostalo prolazi mimo njega bez dubljeg traga, sa nijemom ravnodušnošću bezimenih prirodnih pojava, ne dira njegovu maštu i ne ostaje u njegovom sjećanju“.