Adem Olovčić: Odlazak akademika Filipovića je priča o nestanku bh. filozofskih vrijednosti i baštine

Otišao je i Muhamed Filipović. Svakome ko je iole upućen u njegov životni put, jasno je da je Bosna i Hercegovina ostala bez jednog od najvećih umova filozofske misli na ovim prostorima.

Jer pored toga što je bio pisac, autor i u zadnjim decenijama poznat po svojim zalaganjima za bošnjačko etničko pitanje, Filipović je bio i filozof.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U tom je smislu akademik Filipović pripadao plejadi najvećih mislilaca Odsjeka za filozofiju i sociologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Na Odsjek je dugo dolazio i nakon umirovljenja, pa smo ga nerijetko viđali i mi, mlađi studenti filozofije i sociologije, kojima nije predavao, a koji smo ipak bili svjesni njegovog doprinosa Odsjeku i filozofijskoj misli u Bosni i Hercegovini uopće.

Odlazak akademika Filipovića, vezan je nekako i za samu filozofiju na ovim prostorima, jer, čini se da je filozofska baština, stvarana desetljećima u Bosni i Hercegovini odavno već na izmaku.

Najstariji od svih bosanskohercegovačkih filozofskih Odsjeka svakako je Odsjek za filozofiju i sociologiju, danas Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, na kojem je djelovao i akademik Filipović, a koji je za svoje 64 godine postojanja (Odsjek je osnovan 1956. godine) obrazovao mnoštvo sjajnih akademski obrazovanih građana, a koji su imali tu čast da im predaju najveća imena filozofske misli u bivšoj Jugoslaviji i izvan njenih granica.

Imao je Odsjek za filozofiju Jelenu Berberović, prvu teoretičarku filozofije jezika i teorije spoznaje po svom izvornom zvanju, te prvu stručnjakinju za filozofiju velikog filozofa Ludwiga Wittgensteina na prostorima jugoistočne Evrope.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Imao je estetičare Ivana Fochta, Kasima Prohića i filozofskog pisca Predraga Fincija, sjajnu metodičarku, profesoricu Fatimu Lačević, pa najistaknutije, koji su stasavali u filozofiji zajedno s akademikom Filipovićem, akademike Tanovića, Premeca i Šarčevića.

Imao je Odsjek za filozofiju i sociologiju i filozofsku biblioteku Logos, najveću na ovim prostorima, sa nebrojenim izdanjima i reizdanjima svjetske filozofske bibliografije, časopis Dijalog, prvi filozofijski časopis u Bosni i Hercegovini, ali i Hrestomatiju etičkih tekstova.

Uposlenici Odsjeka sudjelovali su i u radu i djelovanju Korčulanske ljetne škole, gdje su djelovali s najvećim neomarksistima toga doba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Čuveni njemački savremeni filozof Martin Heidegger, u svom je djelu predvidio kraj filozofije, misleći na tradicionalna metafizička pitanja o suštinskim određenjima čovjeka i njegove svrhe u svijetu, usljed tehničko – tehnološke epohe, u kojoj čovjek u drugom čovjeku više ne vidi čovjeka, kantijanski cilj kojem treba težiti, već puko, utilitaristički utemeljeno, sredstvo kojim treba doći do određenog cilja.

Savremeno doba u Bosni i Hercegovini i u njemu situirana filozofska misao, upravo je mjesto sučeljavanja utilitarističkih težnji za opstankom u samoproizvedenom i nakardnom sistemu lažnih vrijednosti s jedne strane, te beskompromisne kritike filozofije na svaki dogmatizam, redukcionizam ili relativizam univerzalnih vrijednosti, s druge, a koja bi mogla imati odlučujuću ulogu za opstanak Bosne i Hercegovine.

Zbog toga je priča o odlasku akademika Filipovića priča o postupnom nestanku filozofskih vrijednosti i baštine koja se desetljećima gradila na ovim prostorima, a kojoj, očigledno, kao društvo nismo dorasli.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Profesore Filipoviću, neka Vam je laka zemlja bosanska.

Oglas