Tvrdi sapun na umivaoniku prođe kroz brojne ruke, uglavnom jako prljave, ali to ne znači da se njime prenose i bakterije s jedne osobe na drugu, kaže njemački stručnjak za higijenu.
Iako svaki potrošač sapuna na njemu ostavi svoje bakterije, on je loša podloga za razvoj i širenje bakterija, kaže direktor njemačkoga Konzultacijskog centra za bolničku epidemiologiju i kontrolu zaraza dr. Ernst Tabori za njemački list Dobro zdravlje. Dodaje da bakterije ne ugibaju odmah, ali i ne žive dugo pa tvrdi sapun nije ništa manje higijenski od tekućeg.
Tabori ističe da se bakterije na tekućem sapunu ne uspijevaju razmnožiti, ali mogu na pumpici bočice.
Međutim, broj bakterija na tvrdom sapunu ili na pumpici bočice tekućeg sapuna nije razlog za zabrinutost ako ljudi temeljito operu ruke nakon što ih dotaknu. Stoga se obje vrste sapuna mogu koristiti bez ikakva ustezanja u privatnim domovima.
Tabori dodaje da sapun ne mora sadržavati dezinficijense ili dezinfektivne dodatke.
Ali pri odabiru sapuna, tekućega ili tvrdog, misao vodilja mogla bi biti briga o zaštiti okoliša. Tvrdi sapun je puno manje štetan za okoliš od tekućega jer nakon što se potroši ostaje puno više plastičnog otpada. Usto znanstvenici procjenjuju da je za proizvodnju tekućeg sapuna potrebno potrošiti pet puta više energije u odnosu na tvrdi sapun.
Prvi sapun počeo se proizvoditi prije više od pet hiljada godina, a prvi proizvodi od sapuna napravljeni su od masti i pepela drveća. Postupno su se počeli dodavati i drugi sastojci, među njima biljna ulja i sokovi te goveđi loj i glina.
Danas je sapun kruti komad, krema ili tekuća otopina koja se sastoji od molekula. Ove molekule sapuna kombiniraju se s nepolarnim tvarima na koži, uključujući prašinu, prljavštinu, masnoću i tome slično. Ovi su elementi povezani s polarnim molekulama vode. Dakle, hemijski sastav sapuna je posrednik između vode i onečišćenja. Molekule prljavštine kombiniraju se s vodom i isperu s kože.
Sastav modernoga sapunskog proizvoda uveliko se razlikuje od prethodno korištenih metoda. Osnova proizvoda uključuje topljive soli dobivene iz hemikalija i spojeve različitih masnih kiselina.
Nadalje, industrijski sapun sadrži biljna ulja i životinjske masti, boje i okuse, hemijske nečistoće i kozmetičke aditive, glicerin, a ponekad i lanolin, prenosi Index.hr.