Psihopata je izraz koji često čujemo na filmovima i TV-u i uglavnom ga odmah povezujemo sa ubicama i vrlo nasilnim zločinima. Taj pojam nam djeluje kao nešto vrlo rijetko i lahko primjetljivo, međutim dosta ljudi nije upoznato sa punim značenjem te riječi i nije svjesno koliko psihopata hoda među nama, prerušeni u ruho sasvim prosječnih i prijaznih članova zajednice.
Šta je ustvari psihopatija?
Psihopatija je trajni poremećaj ličnosti, odnosno stanje koje se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska ličnost).
Riječ je o ograničenim osobnostima, na prijelazu psihičkog zdravlja i bolesti većinom bez intelektualnih poremećaja, često su psihopate čak intelektualno nadprosječne.
Glavne razlike su na emocionalno-voljnom planu osobnosti. Prvobitno se smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i anti-socijalnost).
Kasnije je utvrđeno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne ličnosti (depresivnost, suicidni psihopati).
Ponekad mogu pokazivati neke simptome ili sindrome slične pojedinim psihičkim poremećajima (shizoidni, paranoidni, nestabilni, ekscentrični, depresivni, hipomanični i dr.). Za psihopate se kaže da su „daltonisti za ljudske osjećaje i društvene moralne vrijednosti“.
Uzrok psihopatije, kao i ostalih poremećaja ličnosti, može biti loša socijalizacija u ranom djetinjstvu, genetska svojstva, kao i posljedice tjelesnih i psihičkih oboljenja.
Najčešći uzrok razvijanja psihopatije je da su osobe s tim poremećajem u djetinjstvu ili pretjerano strogo odgajane, tj. kažnjavane, ili su bili prepušteni sami sebi, tj. zanemareni.
Psihopate se dobro uklapaju u društvo i manipuliraju drugima (često nadprosječno inteligentni), stoga ih nije uvijek lako uočiti. Ipak, postoje neke karakteristike u njihovom ponašanju.
Osobina koja ih ponajviše razlikuje od prosječnih ljudi je nedostatak empatije te osjećaja kajanja ili grižnje savjesti. Smatra se da psihopate ne posjeduju kapacitet da osjećaju ove emocije. To ih čini sklonima nemoralnom ponašanju. Uprkos tome što ih ne osjećaju, psihopate nauče da imitiraju ljudske emocije da bi se bolje uklopili u društv.
Često imaju veliko samopouzdanje i smatraju da su bolji od ljudi koji ih okružuju te misle da se zakoni i društvene norme i pravila na odnose na njih.
Vrlo su impuslivni, imaju manjak samokontrole i dovode sebe i druge u rizične situacije.
Naravno, ukoliko neko posjeduje neku od ovih karakternih osobina to ne mora nužno značiti da je psihopata i ne trebamo donositi zaključke i uspostavljati dijagnoze ukoliko nismo profesionalci.
Također, važno je naglasiti da, iako psihopate imaju veću vjerovatnoću da počine nasilne zločine, nisu svi nasilni niti su svi kriminalci kao što to često biva prikazano u filmovima.
Stoga nema potrebe da se plašimo za svoj život, ali je svakako dobro iz života odstraniti ljude koji pokušavaju manipulirati vama, misle samo na sebe i nemaju empatije, bili oni psihopate ili ne.