(Be)smisao postojanja: Da li je život vrijedan življenja

Godine 1968. tada 40-godišnji Stanley Kubrick dao je intervju za Playboy magazin – za koji uredništvo ni na koji način nije bilo spremno, po svemu sudeći.

Najpopularniji i najprodavaniji muški magazin, te godine intervjuisao je najtalentovanijeg režisera u Hollywoodu. Teško je znati šta su željeli saznati intervjuišući Kubricka – ali finalni produkt dao im je odgovore na egzistencijalnu meditaciju i (be)smisao ljudskog postojanja.

U jednom momentu, Playboy je pitao Kubricka – šta misli da li je život vrijedan življenja, a odgovor koji je uslijedio je jedan od najnezaboravnijih momenata u printanom novinarstvu, pa i u historiji intervjua.

Playboy: Ako život nema svrhu, da li je vrijedan življenja?

Kubrick: Jeste, za one koji se nekako mogu nositi sa tim da je prolazan. Besmisao života tjera čovjeka da sam sebi stvori značenje.

Djeca počinju život sa smislom za čudo, da osjete radost u jednostavnim stvarima – kao što lišće zeleni. Ali, kako odrastaju, svijest o smrti i raspadanju počinje da utiče na njihovu svijest, i onda suptilno erodiraju u svom uživanju u životu, njihovom idealizmu i pretpostavci besmrtnosti.

Kako dijete sazrijeva, vidi smrt i bol svuda, počinje da gubi vjeru u ultimativnu dobrotu čovjeka. Ali ako je jak u razumu, i sretan, može pobjeći od sumraka duše u ponovno rođenje životnog elana.

Uprkos svoj svjesnosti besmisla života, on može da stvori novi osjećaj svrhe i afirmacije. Možda da nikada ne povrati isti osjećaj čuda – s kojim je rođen, ali on može oblikovati život u nešto daleko trajnije i održljivije.

Ona stvar koja najviše plaši kod univerzuma – jeste to da on nije neprijateljski, nego je indiferentan, ravnodušan. Ako možemo da se uskladimo s tim, i prihvatimo čuda života unutar granica života i smrti, koliko god to promjenljiv čovjek bio u stanju da to napravi – naše postojanje kao vrste može imati istinsko značenje i ispunjenje.

U ogromnoj tami, moramo pronaći svoje svjetlo.

Kubrickov odgovor razoružava u svojoj otvorenosti, u svojoj prednosti dugog gledanja u ambis, baš kao što je to Friedrich Nitzsche rekao.

Čitajući ove riječi – stavite sebe u neku vrstu sna, nadrealističku državu u kojoj veličina praznine vam prosto diše za vratom.

Opet, na kraju – sa riječima Stanleyja Kubricka, jednog od najvećih režisera u historiji filma – pronalazite hrabrost i prihvatanje prostora u kojem se osjećate zadovoljnim time što generište sopstveno svjetlo u okeanu crnila.

Shvatili li ih kako treba ili ne, Kubrickove riječi potvrđuju, afirmišu život – Uživajte u njima.

Te godine, Stanley Kubrick je redefinisao naučnu fantastiku kao žanr. Sa “2001: A Space Odyssey”, Kubrick je stvorio remek djelo koje nikada niko nije nadmašio. A teško da će iko nadmašiti njegova viđenja o (be)smislu života, prenosi BUKA.