Pokret #Me Too je društveni pokret koji se bori protiv seksualnog zlostavljanja i svim formama seksualnog uznemiravanja generalno.
Iako je ovaj pokret postao popularan tek u zadnjih nekoliko godina, temelji su mu postavljeni još 2006. godine na društvenoj mreži Myspace.
Tarana Burke, aktivistkinja koja je i sama preživjela sekusalni napad, koristila je frazu Me Too (engl: i ja, i meni) s ciljem da ohrabri žene da javno govore u seksualnom zlostavljanju i pruže jedna drugoj podršku.
Ipak, pažnja javnosti ozbiljnije je usmjerena na ovaj problem tek 2017. godine kada je slavni filmski režiser Harvey Weinstein optužen za seksualno zlostavljenje od mnogih glumica, novinarki, manekenki.
Naime, 15. oktobra 2017. godine američka glumica Alyssa Milano, koja je jedna od prvih koja je javno optužila Weinsteina za seksualno zlostavljanje, na Twitteru je rekla da kada bi sve žene na svoje profile na društvenim mrežama stavile #MeToo, javnost bi možda konačno uvidjela veličinu ovog problema kako u Hollywoodu, tako i u ostatku svijeta.
Mnoge slavne dame poput Ume Thurman, Jennifer Lawrence, Gwyneth Paltrow i mnogih drugih su se uključile i iznijele svoje priče u vezi sa seksualnim zlostavljanjem.
Uskoro su to počele činiti žene svih profesija, rasa, religija, socijalnog statusa.
Ubrzo se sa američkog tla ovaj pokret proširio i na evropsko, azijsko, afričko i mediji su mu posvetili dosta pažnje, pogotovo u SAD-u.
U jednom trenutku #MeToo poprimio je obilježja prave društvene revolucije, obzirom da se po prvi put u historiji javno govorilo o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju, da su se javno iznijele optužbe protiv vrlo moćnih i uglednih muškaraca te da su neki od njih uhapšeni i osuđeni.
Na vrhuncu ovog pokreta hiljade žena izašle su na ulice New Yorka, Pariza, Los Angelesa i mnogih drugih gradova zahtijevajući pravdu za žrtve svakog oblika seksualnog zlostavljanja.
Danas, tri godine kasnije mnogi stručnjaci smatraju da je ovo novi val feminizima. Podsjećamo, prvi val desio se krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada su se sufražetkinje borile za pravo glasa, jednaku platu, pravo posjedovanja imovine.
Drugi val odvijao se između 60-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, a fokusirao se na rodnu ravnopravnost i rušenje tradicionalnih društveni očekivanja (npr. da ženin krajni cilj mora biti brak, a ne karijera).
Treći, moderni val odvija se od 80-ih do danas, a bori se za spolnu neutralnost, prava LGBTQ+ zajednice i društvenim problematikama sa kojima se žene susreću svakodnevno.
#MeToo smatra se vrhuncem modernog feminizima i jednim od rijetkih u tom smislu značajnih pokreta u zadnjih nekoliko decenija.
Iako više nije u centru medijske pažnje jer je senzacionalizam vremenom izblijedio, ovaj pokret pomogao je dići svijest o seksualnom uznemiravanju i o tome koliko se to često dešava mnogim ženama u mnogim sredinama.
Šta mi u BiH možemo naučiti iz toga?
Prema istraživanju Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi (OSCE) četiri od deset žena u Bosni i Hercegovini žrtve su nasilja, bilo ono fizičko, seksualno ili verbalno.
U čitavoj državi postoji ukupno devet sigurnih kuća, od kojih se šest nalazi u Federaciji, a samo tri u RS-u.
Smatra se da se broj žena silovanih u ratu 92-95 kreće između 12 hiljada i 50 hiljada, što je nemoguće tačno utvrditi jer se mnoge od njih boje da to prijave ili da o tome govore javno.
Nažalost, BiH je još uvijek patrijarhalna zajednica gdje se smatra sramotnim javno govoriti o ovakvim problemima, a mnogi ljudi uopšte nisu svjesni šta je sekusalno nasilje i šta je pristanak. Kao što smo nedavno svjedočili, mnogi muškarci u našoj zajednici, pa čak i političari smatraju sramotnim uopšte biti žrtva seksualnog zlostavljanja te da je ženin posao sačuvati svoju “čast”.
#MeToo je, čini se, došao i do Indije, ali do Bosne nije.
Ovaj 8. mart možemo obilježeti odlukom da ćemo, konačno, stati na stranu žena žrtava seksualnog nasilja i jednom za sva vremena otkloniti stigmu, stid i poniženje javnog govorenja o ovom vrlo, vrlo prisutnom problemu.