Sarajevo je imalo svoju zildžijsku čaršiju u kojoj su se lijevala i prodavala zvona.
Zvona se nisu koristila samo na bogomoljama, već su bila prisutna i na sahat kulama širom Bosne i Hercegovine.
U Sidžilu br. 63 se može pronaći podatak da je oko 1815. godine jedno takvo sarajevsko zvono napravljeno za potrebe sahat kule u Gornjoj čaršiji u Travniku. Hamdija Kreševljaković je zapisao da u Bosni i Hercegovini ima ukupno sačuvanih 19 sahat kula, dok su dvije porušene nakon 1878. godine, jedna u Jajcu i jedna u Sarajevu.
Pored nadaleko čuvene sarajevske sahat kule koja vijekovima stoji uspravno uz Gazi Husrev-begovu džamiju i svjedoči vremenu koje prolazi i dolazi, Sarajevo je imalo još jednu sahat kulu.
Ova sahat kula je bila izgrađena od drveta uz Bijelu džamiju na Vratniku, a u njoj je bio smješten sat sa Gazi Husrev-begove sahat kule. Kako se kod jačeg vjetra njihala, uplašiše se okolni stanovnici da se ne sruši, pa je srušiše 1890. godine.
Traljić i Kreševljaković su zapisali da je sve troškove oko ove sahat kule snosio Hadži Salihaga Ramić, kazandžijski trgovac, a o satu je vodio brigu Avdija Sabljar, zvani Dedo.