U godinama opsade Sarajeva (1992-1995) napisane su i otpjevane brojne pjesme koje potiču na pokretanje mnogih emocija kod Sarajlija.
Građani se nerado sjećaju događaja iz tog perioda, ali ono što im budi nostalgiju i daje motivaciju je sigurno jedna od pjesama koja je nastala u tom periodu. Radi se o pjesmi “Sarajevo će biti, sve drugo će proći”, a autori su Đorđe Balašević i Zlatan Fazlić Fazla.
Kada su 1992. godine bosanskohercegovački pjevač i tekstopisac Zlatan Fazlić Fazla i profesor s Pravnog fakulteta Zdravko Grebo na jednoj noćnoj emisiji Radija Studio 99 kontaktirali Đorđa Balaševića (telefonske linije još su radile), novosadskog kantautora, pjesnika i glumca, on im je kazao da je uz Sarajevo, da podržava Bosnu i da će uraditi sve što je tada bilo u njegovoj moći. Ubrzo je napisao dvije strofe pjesme “Sarajevo će biti, sve drugo će proći”, koja je za kratko vrijeme postala hit.
“Bila je ideja da svako od nas, nekadašnje raje, napiše po jednu strofu, pa je sklopimo u inat ludilu koje se nad Sarajevo nadvilo. Nažalost, većina kolega je imala stav ‘da se ne treba mešati’, pa sam ostao jedini od uljeza među Sarajlijama koje su je snimile, ali to me čini više razočaranim nego ponosnim. I dalje mislim da bi se sto glasova bolje čulo nego jedan, i da bi ujedinjeni muzičari, sportisti, glumci, bili Družina Prstena koja bi se možda i mogla nositi s Orcima, ali uzalud… Oni koji su se i hteli umešati već su bili na strani ‘nekih svojih’, i pesma je ostala sama, samcata, kao crvena ruža na snegu”, Balaševićeve su riječi.
O ljepoti i “duši” koju Sarajevo ima mnogo se pjevalo, a sve čari ovog grada mogu se obuhvatiti samo jednim stihom: “Pune mi oči Sarajeva”. I zaista može se tako reći.
Sarajevo je uvijek bilo tu i srdačno primalo sve koji ga posjete, te uživaju u ovom magičnom i velikodušnom gradu, i definitivno možemo reći da i svima onima koji ga posjete budu pune oči Sarajeva. A mnogi koji ga posjete, požele da mu se ponovo vrate, i tako iznova i iznova.
Režiju za spot potpisao je Ademir Kenović, a aranžman je uradio Ranko Rihtman. Tako je nastala jedna od prvih patriotskih pjesama iz vremena agresije na Bosnu i Hercegovinu.
Posebno sarajevskoj raji je u sjećanju ostala scena kada su izvođači i autori ove kompozicije, među kojima su bili i Davorin Popović, Ismeta Dervoz i Mladen Vojičić Tifa ukrštali ruke kao košarkaši neposredno prije utakmice pjevajući refren:
“I kada šuti, Sarajevo pjeva,
i kada žmiri, svjetlucaju mu oči,
suzama kiša u oluk se slijeva,
Sarajevo će biti, sve drugo će proći”.
Ovo je pjesma koja oslikava našu borbu, a posebno Sarajevska raja ne može ostati baš mirna dok je sluša. Ona u Sarajlijama probudi vrtlog emocija, podsjećajući na neke teške periode koji su srećom u prošlosti, ali i na ljepotu življenja u našem najponosnijem Sarajevu.
Jednim glasom, jednom dušom rečeno je sve što je bilo nužno izgovoriti.