Polako, ali sigurno drastične promjene prouzrokovana pandemijom koronavirusa utječu na našu svakodnevnicu.
Najavljuje se ekonomska kriza, otpuštanje radnika, rezanje plaća, siromaštvo.
Neke prognoze idu daleko da najavljuju masovno siromaštvo i redove u pučkim kuhinjama. Ekonomska kriza je uzrok socijalnog kolapsa što znači pobunu, sukobe, tenzije, bijes.
Što to znači za žensku ulogu u društvu, što to znači za ženska prava koja su dobro postavljena u teoriji? Međutim u praksi su na poljuljanim, klimavim nogama, a sada još više pod prijetnjom urušavanja od primitivnog ponašanja koje je iskočilo iz kalupa i sav bijes ispoljilo govorom mržnje, osuđivanjem, stigmatiziranjem i strašnim osudama u komentarima ispod objava na društvenim mrežama.
Šovinizam, seksizam i mizogimija se jasno mogu isčitati u komentarima koji pljušte na račun doktorice Kisić Tepaćević.
Naime, Dr. Dariju Kisić Tepečević, zamjenicu direktora instituta „Batut” izložena je svakodnevnom teroru iskompleksiranih i needuciranih primitivaca koji su vrijeđanjem, omalovažavanjem i ljubomorom pokušali izliječiti strah, paniku i histeriju budući da provode vrijeme u izolaciji lišeni poroka alkohola, kladionica i kafana.
Sva ta zabava im je sada uskraćena, što je povećalo njihovu dozu slobode „izražavanja” komentirajući izgled epidemiologinje i izvanredne profesorice na Medicinskom fakultetu u Beogradu.
Slično je prošla i dr. Nela Sršen, liječnica, kirurginja te počasna konzulica Republike Hrvatske u Italiji koja se javlja za hrvatske medije u dobronamjernom pokušaju da osvijesti neodgovorni narod da ostane kod kuće i da ne gleda smrt svoih voljenih. Njena kompetencija, struka, obrazovanje i dugogodišnje radno iskustvo uopće nije bitno.
Fokus u negativnim komentarima je stavljen na filere i estetske korekcije te novac koji je potrošila jer po mišljenju „ dežurnih stručnjaka” čiji bijes urla, taj je novac trebala donirati bolnicama za liječenje najveće pošasti 21 stoljeća.
Zajednički nazivnik mizogonija iz komentara prelazi u djela, u emotivna, psihička i fizička zlostavljanja koja će se, nažalost, povećati u vrijeme izolacije i karantene.
Brojne žene su prisiljene ove mučne dane provesti sa svojim muževima i patrnerima koji ih svakodnevno omalovažavaju, viču na njih, prigovaraju i prijete. U gorim slučajevima ih siluju i tuku.
Stižu izvještaji iz Kine, Francuske i ostalih zemalja o pojačanoj stopi porodičnog nasilja. Zbog aktualne situacije nasilnici ne napuštaju stanove i kuće, a njihove supruge i partnerice se nalaze u velikoj životnoj opasnosti.
Kućne posjete te angažmani iz socijalnih službi te sigurnih kuća u pandemiji koronevirusa su ograničene a opće poznati slogan “Ostanite kod kuće” za žrtve nasilja znači produžavanje agonije i postavljanja pitanja hoće li prije nastadati od ruke nasilnika ili zaraze.
Jedinu nadu im pružaju otvoreni telefoni i online usluge psihološke pomoći te prijava nasilja policiji.
Tu se otvara problem zatvora koji su prenapučeni i koji kao zajednica također predstavljaju problem širenja pandemije.
Nažalost, koliko god restriktivne mjere pokušale zaštiti građane, izolacija i karantena ugrožava žene koje još nisu skupile hrabrosti otići od nasilnika prije ove pandemije čije ćemo posljedice još dugo osjećati u društvenim promjenama koje slijede kao posljedica jedne od najvećih kriza 21 stoljeća.
Izvor: Lola magazin