Novonastale ekonomske prilike u našoj zemlji uzrokovane pandemijom koronavirusa u intervju za portal Klix.ba komentarisao je ugledni profesor s Ekonomskog fakulteta u Sarajvevu Anto Domazet.
Na početku razgovora profesor kaže kako je veliki britanski ekonomista J.M. Keynesa, čija je naučna misao bila osnova za otpor velikoj krizi 1929. godine, rekao je da politički odgovori čovječanstva na krizu moraju kombinirati tri stvari – ekonomsku učinkovitost, socijalnu pravednost i slobodu pojedinca te da će se on u razgovoru za portal Klix.ba držati tih kriterija.
Kako ocjenjujete tzv. korona-zakon u ovoj verziji u kojoj je usvojen na Predstavničkom domu Parlamenta FBiH?
Zdravstvena kriza izazvana korona virusom dovela je do sloma tržišta, smanjenja potrošnje, zatvaranja radnji i firmi, otpuštanja radnika, smanjenja javnih prihoda, doznaka dijaspore, pojave prijetećeg siromaštva. Svi zagovaraju intervenciju države, svi smo neokejnzijanci, ali smo istovremeno u velikom izazovu hoće li intervencija države uspjeti da smiri krizu ili će se greške tržišta (market failures) pretvoriti u greške vlade (government failures).
Smatram dobrim pristup Vlade FBiH koji temelji na fiskalnoj ekspanziji u cilju sprečavanja daljeg pada tražnje i stvaranja uvjeta da se poveća ponuda i tako ravnoteža agregatne tražnje i ponude uspostavlja na višem nivou BDP i zaposlenosti. To znači potrebu povećanja javnih prihoda. Kada nemate fiskalni kapacitet (mogućnost povećanja poreza) ti se prihodi namiču iz javnog zaduživanja, primarno vanjskog, a manje iz domaćih izvora. To jeste rizično, ali se može isplatiti, ako se brzo obnovi rast i zaposlenost. Dobar je pristup da se radnici održavaju na poslu sredstvima poslodavaca i vladinim subvencijama, da se firmama i pojedincima omogući reprogramiranje kreditnih obaveza i da se pomjere obaveze za poreze, da se formira stabilizacijski fond od 500 miliona KM i garantni fond za državne garancije od 100 miliona KM.
U loše strane svrstavam kašnjenje sa usvajanjem mjera ublažavanja krize i nedovoljnu pripremljenost podloga za zakon. Vlada nije prezentirala nikakve analize položaja firmi i obrta, nema vizija niti scenarija razvoja situacije. Nema ni procjene pada zaposlenosti i ekonomije, niti ciljeva koji se žele postići vladinim intervencijama. Kad to izostane, onda će se za svaki rezultat reći da je dobar i da je sav silni novac Vlada svrsishodno utrošila. Osim toga, zakon nema potrebnu robusnost. Dok se u drugim zemljama za intervencije namjenjuje 12-20% BDP, u slučaju FBiH radi se oko 1 milijardi KM ili oko 4,5 posto BDP.
U loše strane mjera vlade svrstavam nedostak socijalne senzibilnosti koja je u nepovoljan položaj stavila radništvo u F BiH. Socijalno je nepravedno ostaviti minimalnu plaću na 406 KM, predlagali smo da se podigne na 520 KM, koliko je minimalna plaća u RS; zanemariti duže nezaposlene osobe, predlagali smo da im se osigura jednokratna naknada od 200 KM; zadržati penzije na dostignutom nivou; ne oporezivati visoke dohotke iz dividendi, predlagali smo da se uvede porez na dohodak za isplaćene dividende i dobitke od igara na sreću. Predlagali smo da se smanje cijene struje za vrijeme nesreće, barem za korisnike sa nižim dohotkom. Jer, ako vlada predlaže hitne izmjene Zakona o radu F BiH, zašto ne bi to isto uradila i sa Zakonom o porezu na dohodak u F BiH.
Neki spominju helicopter money?
Bilo je prijedloga nekih analitičara da se svim punoljetnim građanima FBiH dodijeli neka količina novca, recimo 500 KM čijom bi potrošnjom pokrenuli ekonomiju. U literaturi je to poznato kao helicopter money, a nalazi se u arsenalu mjera koje su predložili Vučić (100 eura) i Trump (1.200 dolara). To se u BiH ne čini dobrom idejom, prvo što se radi o ogromnom novcu od oko 850 miliona KM (oko 4 posto BDP FBiH), a drugo, socijalno je nepravedno dati svima isti iznos novca i bogatim i siromašnim i penzionerima i nezaposlenim. Treće, da bi se postigao neki određeni cilj, taj bi novac trebalo usmjeriti naprimjer u turističke usluge putem vaučera ili u kupovinu domaće robe, jer bi po diskrecijskom pravu potrošača mogao otići u potrošnju uvoznih roba bez ikakvog pozitivnog doprinosa domaćoj ekonomiji. Umjesto toga, sa daleko manjim iznosom novca mogu se postići veći efekti dobro ciljanim socijalnim intervencijama u korist siromaštvom najviše ugroženih slojeva stanovništva.
A šta je sa kredibilitetom vlade?
Suočavanje sa krizom zadesilo je BiH sa vladama niskog digniteta. Vijeće ministara BiH nije kompletirano, a jedan od političkih partnera vlasti u BiH – SNSD je u predvečerje krize inaugurirao zvaničnu politiku blokada institucija BiH. Nema nove Vlade FBiH na osnovi rezultata općih izbora 2018, zbog izostanka dogovora SDA i HDZ o nizu političkih pitanja u FBiH. U zemlji i FBiH izostaju reforme na putu ka EU i NATO, plamti korupcija i kriminal, sudska vlast je u blokadi, a političke nacionalne partije ne otvaraju nikakve političke, ekonomske i socijalne perspektive ovoj zemlji. Emigracije nezadovoljnih ljudi iz BiH doživljavaju vrhunac.
Tako ni Vlada FBiH, nije u stanju zadovoljiti u sadašnjoj situaciji ono što je ključne potrebe – postati integrativni faktor u društvu, kreator demokratskog ozračja za usvajanje i provođenje korona zakona na bazi širokog konsensusa i pozicije i opozicije i snaga koja osigurava provođenje zakonitosti, transparentnosti i odgovornosti za veliki obim javnog novca koji joj se daje za intervencije u suprostavljanju krizi. Umjesto toga, svjedočimo usvajanju zakona samo sa jednim glasom većine. A paralelno s tim i odmah iza toga slijede skoro icidentalne situacije – nema dogovora o odluci o prihvatanju zaduženja od MMF, kupuju se respiratori bez ikakvog transparentnog postupka, unosi se u javnost sumnja može li ta vlada izvesti složeni projekt savladavanja krize u F BiH i izvođenja ekonomije na put oporavka.
Korona zakon je namjenjen prvoj fazi antikriznog djelovanja?
Moramo svi biti zabrinuti za ono što nas čeka u narednom periodu. Naime, predložene mjere se odnose na prvu fazu saniranja šokova izazvanih korona virusom koji su doveli do zatvaranja radnji i zastoja proizvodnje u firmama. Sa poboljšanjem zdravstvene situacije, već od maja- juna treba krenuti u fazu otključavanja privrede, aktiviranja njenih proizvodnih i uslužnih kapaciteta. Tako bi do kraja godine trebalo postići što veći oporavak da bi se u 2021. godini pokrenuo makar i slab ekonomski rast. To predviđa i najnovija studija Svjetske banke u kojoj se kaže da će oporavak ovisiti od dužine trajanja pandemije. Procjenjuje se da će pad BDP biti od 3,2% do 4,2%, a da oporavak može pokazivati prve znake koncem 2020, da bi se jače nastavio 2021. Sve će ovisiti o mjerama koje se poduzimaju u vrijeme krize i nastavku strukturalnih reformi u periodu poslije krize.
Za naredne faze anticikličnog djelovanja jako je važno napraviti provodiv sistem državnih garancija za kredite privredi, sistem subvencioniranja kamata do kamate 0 posto i intenziviranje javnih investicija u cestogradnji i elektronergetici. To su posebno neuralgične tačke u radu ove vlade.
Radi kakvog-takvog vraćanja poljuljanog povjerenja u vladu i podizanja transparentnosti u distribuciji javnih resursa za ublažavanje posljedica krize potrebno je osigurati neposredan parlamentarni nadzor i stalno informiranje javnosti o napreku procesa implementacije usvojenih mjera.
Koliki problem tom zakonu stvara više nivoa vlasti te kako napraviti u tom segmentu potrebnu sinergiju mjera?
Bosna i Hercegovina je država sa visoko decentraliziranom državnom strukturom. Upravljanje takvom strukturom traži visoke sposobnosti postizanja konsensusa o bitnim stvarima ustavno-institucionalnog uređenja, pravde, institucija, sigurnosti, međunarodnih integracija (EU i NATO), ekonomskog i socijalnog razvoja. U dosadašnjem periodu krize izostaje koordinacija različitih nivoa vlasti, a posebno je izražena pasivnost na državnom nivou. Uočavaju se konfrontacije između federalnog i kantonalnog nivoa, iako je jasno da u oblasti zdravstva i socijalne politike koje su posebno ugroženi pandemijom i F BiH i kantoni po Ustavu F BiH imaju zajedničke nadležnosti. Zbog toga moraju osigurati participaciju oba nivoa vlasti u korištenju vanjskih financijskih izvora za te namjene. U dosadašnjem odlučivanju posebno su ugroženi gradovi i općine, a njihova uloga u snošenju socijalnih posljedica krize je izuzetno značajna i treba da bude podržana odgovarajućim financijskim resursima na bazi participacije u korištenju domaćih i vanjskih kredita.
Kako obavezati niže nivoe vlasti, javne kompanije i fondove da urade neophodna smanjenja plata za svoj činovnički aparat?
U rebalansu proračuna FBiH sindikat je onemogućio smanjenje plaća, ali je bilo prostora da se ekstremno visoke plaće i privilegije više podvrgnu redukcijama. Nisam siguran da u narednim mjesecima neće biti biti dodatnih pritisaka na smanjenje plaća, ne samo zbog razloga socijalne pravde i solidarnosti sa radnicima u realnom sektoru, nego i zbog ekonomskih razloga pada javnih prihoda. Vlada mora napraviti u tom pogledu odlučnije korake.
Gledajući nova sredstva MMF-a i od njihovih zvaničnika najavljenu potrebu “fiskalne ekspanzije” poslije pandemije, da li građani u narednom periodu trebaju očekivati i nova porezna opterećenja?
Treba podsjetiti da se u F BiH već tri godine priprema paket poreskih reformi koje idu ka smanjenju doprinosa na plaće i proširenju poreske osnove. U tom kontekstu povećanje poreza bi poništilo efekte poreskih reformi i dodatno pogoršalo konkurentnost privrede BiH. Pri tome posebno ističem stav da ne treba dozvoliti nikakvo povećanje poreza na dodanu vrijednost (PDV) na šta mnogi računaju kao posljednju nadu da se stvore mogućnosti za urednu otplatu kredita koje treba uzimati za suprostavljanje krizi. Naime, treba imati u vidu da je zaduženost BiH početkom 2020. godine niskih 34,5 posto BDP, a da je u tome znatno povoljniji položaj Federacije sa zaduženošću od oko 25 posto BDP. Čak i uz zaduženje od dodatnih 10 posto BDP, uz osiguranje ekonomskog rasta poslije krize ne bi trebalo dovesti u pitanje sposobnost otplate kredita. Upravo po tome treba mjeriti funkcionalnu efikasnost državnih intervencija, o čijem smo prvom paketu govorili kao prva od tri citirana kriterija J.M. Keynes-a sa početka ovog teksta. Ekonomski rast i veća zaposlenost, čak i sa nižim stopama poreza, treba da osigura dovoljne poreske prihode za otplatu kredita. Uz odbranu koncepta valutnog odbora i inetgralnosti deviznih rezrevi BiH, održivost PDV na zatečenoj stopi od 17 posto treba da bude osnova makroekonomskih politika BiH u postkriznom periodu.