Građani srpske nacionalnosti, pridružite se svojoj vojsci i policiji u potjeri za ekstremistima. Ostali građani, muslimanske i hrvatske nacionalnosti, moraju na svoje kuće i stanove izvjesiti bijele zastave i na ruke staviti bijele trake. U protivnom, snosit će teške posljedice.
Ovako je glasio poziv upućen preko Radija Prijedor 31. maja 1992. godine. Vrlo je moguće da tada nije mnogo ljudi shvatalo da će upravo taj dan biti obilježavan kao znak sjećanja na 3.176 ubijenih stanovnika prijedorskog kraja. Bitno je naglasiti, od toga 102 djece.
Na današnji dan, vlasti bosanskih Srba su prije 28 godina naredile nesrpskom stanovništvu da nose bijele trake oko ruku, a na kuće i stanove da okače bijele čaršafe.
Upravo taj trenutak je tačno onaj trenutak kada je započela kampanja vršenja masovnih zločina u gradu. Hiljade Prijedorčana je ubijeno, nestalo, završilo u logorima.
Konačni ishod bio je uklanjanje 94 posto Bošnjaka i bosanskih Hrvata s teritorije općine Prijedor.
Istraživačko-dokumentacijski centar (IDC) u jednom dokumentu je naveo da je u periodu od 1991. do 1995. ubijeno ili nestalo 5.209 građana Prijedora – 4.093 Bošnjaka, 898 Srba te 182 Hrvata. Popis koji je 2013. proveden u našoj zemlji pokazao je srazmjer prijedorskog užasa – 1991. godine, prema popisu, u ovom su gradu živjela 112.543 stanovnika, a 2013. ih je bilo 89.397.
U Prijedoru je tokom popisa 1991. zabilježeno da ima 49.351 bošnjačkih stanovnika, a 2013. ih je bilo 29.034. Hrvata je te 1991. bilo 6.316, a prema posljednjem popisu, u Prijedoru ih živi 1.762. Kad je riječ o Srbima, njih je 1991. bilo 47.581, dok ih je 2013. u Prijedoru živjelo 55.895.
Ranije smo prenijeli priču o doktoru Esi. Za neke možda nepoznanica “doktor Eso”, ali radi se o doktoru Esadu Sadikoviću, čovjeku koji je aplauzom ispraćen u smrt. Više o tome možete pročitati OVDJE.