Jovan Divjak: 2. i 3. maj moraju imati jednu priču, zločinac i žrtva ne smiju biti izjednačeni

Penzionisani general Armije BiH Jovan Divjak bio je direktni učesnik događaja u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu koji je u razgovoru za Klix.ba naglasio kako 2. i 3. maj moraju imati jednu priču, a ne tri priče, te da žrtva i zločinac ne smiju biti izjednačeni.

Na početku razgovora za Klix.ba general Divjak je kazao da se Dobrovoljačka treba razmatrati s tog aspekta da je “neko” nepotrebno i bez ikakvih razloga počinio zločin kada su stradali vojnici JNA i gdje je prema podacima Tužilaštva poginulo sedam osoba.

Veoma je bitno razdvojiti 2. i 3. maj 1992. godine

“Nikako ne treba govoriti o Dobrovoljačkoj kao o pobjedi u kojoj je ‘neko nekoga zaustavio i pobijedio. To je samo incident koji ne služi na čast pripadnicima Oružanih snaga i svih tih grupa koje su bile prisutne. I zaista bi trebalo učiniti napore da učesnici u tom sukobu počnu uvažavati i jedne i druge žrtve. Ovdje se ne izjednačava zločinac i žrtva nego se samo treba priznati da se taj događaj jednostavno desio”, pojasnio je Divjak.

Naglasio je da je veoma bitno razdvojiti 2. i 3. maj 1992. godine jer je dan prije Dobrovoljačke zapravo bio važan dan za BiH kada je JNA pokušala grad staviti pod svoju kontrolu, ali u tome nije uspjela. Kako je dodao, tada je bila bitka, a Dobrovoljačka je samo incident.

“Bitno je naglasiti da je 3. maja trebala biti samo razmjena i to je Londonski sud odvojio kada je bio slučaj Ganić. Dan prije, 2. maja, bila je bitka za Predsjedništvo Republike BiH. Nisu podijelili Sarajevo i to je bila namjera i Karadžićeva ideja da lijeva obala Miljacke pripadne Istočnom Sarajevu, a preostalo nama i da imamo dvije vlade, ali to nije uspjelo. Tada je bila pobjeda mladih ljudi koji su branili domovinu u patikama jer nisu imali uniforme, ali su imali srce da ne dozvole da se Sarajevo podijeli. I ono što je interesantno nikada oni više u grad nisu ušli, jesu uzeli još neke dijelove Sarajeva, ali nikada više nisu prešli liniju Vraca”, poručio je Divjak.

Kako je naveo, tog 3. maja 1992. godine zločin se desio prema ljudima koji su se kretali u koloni i bili pod zaštitom UNPROFOR-a jer je trebala biti izvršena razmjena koja je dogovorena između nadležnih u BiH i suprotne strane.

“Činjenica je da je 27. aprila Jugoslovenska narodna odbrana transformisana u Jugoslovensku vojsku i da je po tome BiH priznata kao nezavisna država. Međutim, Jugoslovenska vojska je okupirala kasarnu u gradu, a želja je bila da se dozvoli da ona napusti Sarajevo jer je ostala na teritoriji grada koji je nezavisan i slobodan i to je sigurno bio jedan od razloga što su predsjednika Republike BiH Aliju Izetbegovića zarobili, dakle, da bi se izvršila razmjena. Bilo je dogovoreno da ta kolona od 30-tak vozila jednostavno ode u Lukavicu, a da se Alija Izetbegović na Skenderiji odvoji i uđe u zgradu Predsjedništva”, dodao je Divjak.

Ne treba zaboraviti nijedan zločin, ali je važno poštovati sve žrtve

Međutim, ta kolona je zaustavljena između Drvenije i Skenderije u nekadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici (danas Hamdije Kreševljakovića) i odjednom su se začuli pucnjevi.

“Niko nije naredio da se puca i to je bila samoinicijativa pojedinca. Mnogo puta je ispričano da je ‘neko’ otvorio vrata vozila Hitne pomoći, tražio od oficira pištolj i on mu nije dao, nakon čega su se posvađali i on je jednostavno zbog toga ubio četvero ljudi. To je misteriozna priča, ali i činjenica da je jedan čovjek ubio četvero oficira. Često se polemiše ko je to uradio i moguće je i da se zna, ali da ne postoji dovoljno želje da se to otkrije. Ima nekoliko saznanja, prije svega taj se događaj vezuje i za starješinu koji je tamo bio i pita se zašto nije poduzeo mjere i zna se iz koje je jedinice i da nije iz Teritorijalne odbrane Armije BiH tako da taj događaj nije maglovit jasan je, ali nema dobrih namjera da se sazna”, naveo je penzionisani general Armije BiH.

Divjak je posebno naveo da se u RS-u navodi da je sukob između Armije BiH i JNA počeo tada, ali kako je dodao, plan Srbije je počeo ipak krajem 1991. godine.

“Oni su već izvršili etničko čišćenje i protjerivanje iz doline Drine, Višegrada, a Dobrovoljačka je samo incident koji je produžio ono što su oni počeli. Oni su imali strategiju od šest tačaka, a to je da se odvoje Srbi od Hrvata i Bošnjaka, drugi im je bio koridor Posavine, treći dolina Krivaje prema Romaniji, četvrti mu je Drina, peta je da podijeli Sarajevo, a šesta da izađe u Neum i sve te strategije podrazumijevaju etničko čišćenje. To je ono čime se ljude ne bave nego samo površno ovo analiziraju”, istakao je.

Na kraju razgovora Divjak je podvukao da je veoma bitno ne oprostiti i ne zaboraviti sve zločine koji su se desili u periodu od 1992. do 1995. godine, ali isto tako, u ovom poslijeratnom vremenu nastojati doći do zajedničkih činjenica i samo tako govoriti o ratu.

“I da se kaže onaj koji je napravio zločin treba odgovarati i izviniti se, ali isto tako ne dozvoliti da se izjednačava žrtva i zločinac. Zna se da Republika Srpska ima zajedničku istinu sa Srbijom i tamo nikada niko nije napisao niti će da je bio genocid u Srebrenici već govore o agresiji NATO-a na Srbiju i to je problem kao i to što Radovana Karadžića i Ratka Mladića smatraju herojima, kao i Hrvati Jadranka Prlića. Isto tako i naši koji su napravili ono što nisu trebali mi ih slavimo tu i jeste problem. Bitno je poštovati žrtvu čija god da je, a Dobrovoljačka nije datum za slavlje već odavanje počasti onima koji su stradali s obje strane”, zaključio je Divjak.