Mnogi stanovnici grada na Miljacki ni danas ne znaju zašto sahat kula pokazuje drugačije vrijeme od onoga na njihovom satu.
Sa druge strane, misterija sarajevske sahat kule i vremena na njoj je priča koju dosta dobro znaju turisti koji svrate u naš grad.
Izgrađena je u 17. stoljeću iz sredstava Gazi Husrev-begovog vakufa. Zbog potrebe muslimana za obavljanjem pet dnevnih namaza (molitvi) u gradovima osmanlijskog carstva se počinju graditi sahat kule.
Sarajevska sahat kula bila je jedna od najviših, ali i najljepših u Bosni i Hercegovini. Poslije austrougarske okupacije dograđene su donje zone objekta, a satni mehanizam su u Londonu kupili sarajevski trgovci.
Posljednju pozlatu kazaljki sata napravili su profesori sarajevske škole umjetničkih zanata 1950. godine. Sat još pokazuje vrijeme na turski način, što znači da dvanaest sati pada tačno u trenutku zalaska sunca.
Po hidžretskom mjerenju vremena novi dan uvijek počinje tačno u trenutku zalaska sunca. Kako su zbog nejednake dužine dana potrebne svakodnevne korekcije, uz Sahat kulu je osnovana posebna institucija sa osnovnim astronomskim instrumentima – muvekithana i zaposlen muvekit – osoba koji određuje satnicu dnevnih molitvi.
U prostoru male pisarnice ispod Sahat kule u Mudželitima, nastale su najznačajnije stranice zapisa o Sarajevu iz 18. stoljeća.
Sve što se oko njega dešavalo u periodu od gotovo 60 godina pedantno je bilježio Sarajlija Mula Mustafa Bašeskija (1731-1809), autorizirajući tako vlastiti „Ljetopis“ – najdragocjeniji pisani izvor za izučavanje starog Sarajeva 18. stoljeća.