Malo je poznato da je na prostoru Sarajeva zabilježena tradicija paljenja svijeća kod muslimana, koja nije utemeljena u islamu, ali jeste u suživotu sa drugim narodima sa kojima su sarajevski muslimani provodili vrijeme i koji su se međusobno poštovali.
Prema svjedočanstvu Koste Hormanna, sarajevski muslimani su održavali jedan karakterističan običaj koji se sastojao u paljenju svijeća u prazničnim, “mubarek” večerima.
I Ivan Zovko je u svom tekstu “Običaj šaranja svijeća u mubarek večerima u Sarajevu” zabilježio slično opažanje, ali ne govori o paljenju šarenih svijeća, već o nastanku običaja bojenja svijeća i tumači ga kao zamjenu za običaj šaranja uskršnjih jaja.
Kada je dio bosanskog stanovništva primio islam, teško se odricao starih i duboko uvriježenih običaja. Zato je upućena molba sultanu da bosanskim muslimanima odobri da zadrže običaj bojenja jaja.
Sultan im je djelimično udovoljio i odobrio bojenje svijeća umjesto jaja.