Iako neki autori poput Nedžada Kurte smatraju da je prvi prodor moderne u Sarajevu zabilježen 1911. godine sa izgradnjom banke “Slavija”, većina će ih se složiti da je prodor prave moderne u oblasti stambene arhitekture započeo 1926. godine sa izgradnjom kuće Damića koja je smještena u istočnom nizu Radićeve ulice.
Projektanti ovog, danas Nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine, bili su Helen Baldasar i Dušan Smiljanić.
U ranom periodu razdoblja između dva svjetska rata, većina stambenih objekata je građeno na način koji otkriva direktnu vezu sa austrougarskim periodom. Izgradnjom kuće Damića osjeća se velika promjena u shvatanju stambene arhitekture, a mlađa generacija arhitekata školovanih na naprednim srednjoevropskim arhitektonskim školama donosi nove stvaralačke ideje.
Ovi stvaraoci imaju na umu da je čovjek mjerilo svih stvari i svih odnosa bitnih za dobro organiziranje stanovanja i da njegov životni prostor treba da služi radu, odmoru, razonodi, ugodnom boravku, a ne samo primanju gostiju i praznoj reprezentativnosti.
Neposredno nakon završetka građenja objekta, porodica Damić je objekat koristila u stambene, ali i poslovne svrhe. Prvi i drugi sprat su služili za stanovanje porodice, potkrovni dio objekta je služio za smještaj posluge i kao vešeraj, a prizemlje, podrum i unutrašnje dvorište je služilo kao poslovni prostor.
U unutrašnjem dvorištu, na istočnoj strani se nalazio prizemni poslovni prostor sa potkrovljem gdje se nalazila prodavnica pića. Na sjevernoj strani dvorišta se nalazio objekat koji je služio kao praonica staklenih boca u koje se točilo piće.
Suteren je služio kao magacin, odnosno podrum pića, a bio je povezan sa unutrašnjim dvorištem, iz kojeg se vršio utovar, odnosno istovar pića. U prizemnom poslovnom dijelu objekta usmjerenom prema Radićevoj ulici nalazila se prodavnica pisaćih mašina.
Objekat je do danas uspio ostati gotovo u potpunosti sačuvan i autentičan, uz potrebnu zaštitu i restauraciju pojedinih prostorija. Na pročelju objekta se nalaze neprimjereni reklamni panoi svih poslovnih prostora koji se nalaze u objektu ili u unutrašnjem dvorištu, koji značajno degradiraju estetsko – kompozicionu vrijednost objekta.
Tekst baziran na podacima iz Odluke o proglašenju kuće Damića nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (maj 2009. godine).