Prema pisanju Mehmeda Mujezinovića, mahala mesdžida sarač Alije je formirana nešto prije izgradnje džamije 1528. godine.
Formirana je na mejdanu ispod sela Budakovići koje se spominje još početkom 16. stoljeća u zapisima vezanim za sam razvoj grada Sarajeva.
Baš kao i sve ostale mahale i ova se formirala oko mesdžida, a nalazila se na svega nekoliko stotina metara od ulice u kojoj su sarači imali svoje dućane, a među njima i izvjesni sarač Alija.
Džamija je u dva navrata bila oštećena. Prvo 1697. godine prilikom provale princa Eugena Savojskog i godine 1878. prilikom ulaska Austro-Ugarskih trupa u Sarajevo.
Zbog svoje geolokacije, ova mahala se u narodu prozvala Vrbanjuša ili Vrhbanjuša, kako stoji u nekim zapisima.
Pretpostavlja se da je ovaj naziv nastao zbog toga što se nalazila iznad dva sarajevska hamama, Ćulhana i Gazi Husrev begove banje. Ostalo je zapisano i da je sarač Alijina mahala bila mahala sa najviše čikmi, slijepih ulica koje su se spajale na mejdanu kod džamije.
Kreševljaković je u svojoj knjizi “Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu“ zapisao da je česma uz džamijski dvorišni zid sagrađena u isto doba kada i džamija, a da je voda za česmu dovedena iz vrela Veliki Sedrenik, vodovodom što ga je 1509. godine sagradio bosanski namjesnik Firuz-beg za svoj hamam na Baščaršiji.
Pred česmom se nalazi jednostavno četvrtasto kameno korito koje je izvorno, ali obnovljeno u nekoliko navrata.