U narodu je poznato da buzadžije nisu zarađivale mnogo, a buzadžija Hasan, od svoje zarade, je sagradio džamiju u Logavinoj ulici, u Sarajevu.
Postoje dvije narodne predaje o nastanku ove džamije i o načinu na koji ju je Hasan, od svoje male zarade, napravio.
Hasan bi svako jutro poranio pred hamam da prodaje buzu. Prolazeći pored mjesta gdje je džamija sada, uvijek je govorio da bi tu napravio džamiju, samo kad bi imao više zarade.
Jedne večeri, Hasan se probudio, i od mjesečine pomisli da je zora, spremi se i ode pred hamam.
Kada je stigao, ugledao je djevojke, vile (po drugom predanju džine) koje su igrale kolo i plesale. One su mu popile svu buzu, a umjesto novca, u prazne sudove i džepove, stavile su mu cimene od bijelog luka, (po drugom predanju pijesak).
Hasan je krenuo kući tužan jer ništa zaradio nije, a ostao bez buze. Odmah je probudio ženu i ispričao joj šta se desilo. Žena otvori sud i umjesto cimene ugleda dukate.
Buzadžija Hasan se obradova i obeća sagraditi džamiju i kupiti ženi feredžu. Po drugom predanju, od tih dukata, Hasan je otišao i na hadž.
Kada je džamija bila gotova, Hasanova žena se požali da nije sagradio česmu.
Hasan joj reče kako nema novca i za feredžu i za česmu, te se žena odrekla svoje feredže kako bi uz džamiju bila česma. Zbog toga je Buzadži hadži Hasanova džamija, u narodu poznata kao Feredžuša.
Priča se da je Hasan zaista prodavao buzu, a narod je na ovaj način objasnio kako je jedan buzadžija imao novac za izgradnju džamije.