Svima nam je poznata stara izreka “Sizifov posao”. Koristi se kada se želi reći da je neki posao izuzetno težak ili uzaludan.
Ipak, nije svima poznato kako je nastala ova izreka i ko je bio Sizif.
U grčkoj mitologiji, Sizif je bio osnivač i kralj Efira (Korinta). Promicao je navigaciju i trgovinu, ali bio je pohlepan i sklon prevari, te je ubijao putnike i goste. Zaveo je svoju nećakinju i preuzeo bratovo prijestolje.
Njegova najveća greška je što je izdao Zeusa, vrhovnog boga planine Olimp i svima otkrio njegovu tajnu, da je silovao Eginu, kćer riječnog boga Azopa ili, u drugoj inačici mita, Eola.
Zeus je naredio Hadu da ga okuje u paklu. Sizif je ondje pitao Tanatosa da isproba lance da vidi kako rade, a kad je to učinio, Sizif ga je ostavio okovanog i prijetio Hadu. Budući da je Tanatos bio bog smrti, niko nije mogao umrijeti sve dok se nije umiješao Ares, grčki bog rata. Naime, Aresa je živciralo to što ga bitke i ratovi nisu zabavaljali jer nije bilo smrti pa je oslobodio Tanatosa i poslao Sizifa u Tartar.
No, prije nego što je Sizif umro, rekao je svojoj ženi da ne prinosi uobičajene žrtve kad bude mrtav. Potom se u Hadu požalio Perzefoni da ga žena zanemaruje i nagovorio je da ga pusti na zemaljski svijet da je zatraži da učini svoje dužnosti. Kad je Sizif stigao u Korint, odbio se vratiti te ga je na posljetku Hermes vratio u Tartar.
Bogovi su ga za sve njegove prevare kaznili. Morao je gurati veliku stijenu do vrha brijega, ali prije nego što bi stigao do vrha, kamen bi se otkotrljao te je morao početi iznova. O ovome priča i Homer u svojoj Odiseji. Stoga se danas koristi metafora “Sizifov posao” za uzaludan posao ili besmislene radnje.
Prema solarnoj teoriji, Sizif je Sunčev disk koji se svakoga dana diže na istoku, a potom pada na zapadu. Drugo učenje tvrdi da je Sizif personifikacija čovjekove borbe u potrazi za znanjem.