Ne postoji mnogo predaja o sarajevskim česmama i vodovodima, većinom su kratki tekstovi o njihovim osnivačima.
Neke od predaja su zapravo anegdote koje više govore o naravi ljudi, kao što su predaja o postanku naziva Slatke česme i o tome kako je Mošćanica prevedena preko Vratnika.
Jedan Sarajlija se kladio sa strancem da u Sarajevu postoje slatke česme. Stranac mu nije vjerovao. Zato noću, Sarajlija u musluk česme nasu šećera, po drugoj predaji meda, i ujutro dokaza strancu da u Sarajevu postoje slatke česme.
Kod današnje Višegradske kapije na Vratniku ulazio je jedan dio rječice Mošćanice u grad, i niz Vratnik, Ploče, Mline, Patke i u samu čaršiju, sve do rijeke Miljacke.
Skender-paša Mihaloglu je sagradio taj rukavac, a priča je da je nadmudrio ženu koja nije dopuštala da se voda prevede preko njenog zemljišta.
Skender-paša je zamolio da voda preko njenog zemljišta teče samo dan i noć, a kada su prošla 24 sata, žena je zatražila da se voda odvrati. Skender-paša je podsjeti da je pristala da voda teče dan i noć, a ne 24 sata. Žena, uvidjevši da je prevarena, pomiri se sa sudbinom i tako je Mošćanica prevedena preko Vratnika.