Nakon ublažavanja epidemoioloških mjera, redakcija Sarajevske sehare je odlučila da novu pozitivnu priču iz Sarajeva donese u malo drugačijem svjetlu.
Naime, u predivnom ambijentu pub-a Mr. Charlie Caplin, uz ručak i kafu intervjuisali smo mladog inžinjera koji se bavi fotografijom iz čiste ljubavi. Za vrijeme ovog prijatnog druženja, Haris je čak i uslikao par fotografija.
Haris Memović, po struci softverski inžinjer, pravi urbanističke fotografije Sarajeva, koje svojim neobičnim i unikatnim izgledom definitivno plijene pažnju.
Kako kaže uvijek je imao ”oko” za fotografiju, pa je svoje prve fotografije pravio mobitelom, a prošle godine je kupio svoj prvi aparat, nakon kojeg je njegov talenat došao do većeg izražaja.
Sebe smatra vizuelinim tipom osobe koja primjećuje ljepotu i traži je u detaljima. Iako voli da putuje najveću inspiraciju mu budi Sarajevo zbog mješavina kultura, detalja i naravno, ljudi.
Fotografiju ne smatra svojim hobijem, već izražajem svoje umjetničke crte, jer kako kaže umjetnik je prevelika riječ, iako ga tako češto nazivaju zbog neizmjernog talenta koji posjeduje.
Na pitanje, kako se odluči šta fotografisati odgovorio je:
”Nije bitno šta kamera vidi, bitno je šta fotograf vidi. Iza svake moje fotografije stoji priča, i smatram da to tako uvijek treba da bude. Fotografija treba da budi osjećaj i razmišljanje. Nikad nemam jasnu sliku šta želim fotografisati, vodim se osjećajem i instiktom. Na primjer fotografija običnog tramvaja nije obična. Tramvaj je jedan od simbola Sarajeva, asocira vas na užurbanost grada, razmišljate kuda su se zaputili svi ti ljudi, kuda žure. Osim toga, Sarajevo nosi titulu prvog grada u Evropi koji je imao tramvaj.. Uvijek treba vidjeti posebno u običnom,”
Kako kaže, fotografije ne pravi da bi se svidjele svakome, to je prije svega i nemoguće, već da približi ljudima na koji način on percepira sve što fotografiše, te da fotografije govore za sebe.
”Jedan od razloga zbog kojeg volim fotografiju jeste što one pričaju, a ne ja. Istina je da slike govore više od riječi, a Sarajevo ima šta da kaže”, objasnio je Haris.
Njegove fotografije nisu jednolične, te ovise od subjekta. Pored ljepota koje nudi Sarajevo, voli fotografisati drage ljude, te njihovu ličnost prenijeti na fotografiju. Privlače ga ”čudne” stvari u pozitivnom smislu. Osim toga, jednim dijelom se smatra perfekcionistom, pa se trudi da svaka fotografija odiše urednošću i detaljima koji nisu primjetne na prvi pogled.
Da možeš fotografisati bilo koju osobu iz prošlosti koja bi to bila?
”Fotografisao bih svoga djeda. Iako je preminuo kada sam bio jako mali, ostao mi je u predivnom sjećanju. Pamtim ga kao posebnog čovjeka koji je uvijek držao do sebe, bio je mudar, uvijek je nosio odijela i pamtim ga kao čovjeka od reda i sa puno detalja. Smatram da bih njegovu ličnost kroz fotografiju mogao prenijeti baš onakvom kakva jeste” , skromno je odgovorio Haris.
Savršenom fotografijom smatra spontanu fotografiju svoje buduće porodice, jer kako kaže nikad nije imao želju da fotografiše popularne pjevače ili glumce, već istinske vrijednosti koje se danas u velikoj mjeri zanemaruju.
Nije mu cilj da fotografisanjem zaradi novac, već da ljudima probudi osjećaj i da vide dalje od obične fotografije, odnosno da osjete povezanost sa mjestom na kojem je fotografija uslikana. Na svakoj fotografiji koju napravi, ostavlja svoj pečat, te mu je jedina želja da taj pečat postane prepoznatljiv.
Za još mnoštvo predivnih fotografija posjetite Harisov Instagram profil.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.