Nakon nekog vremena, kada je Gazija umro, usnije ga nekoliko dobrih ljudi, njegovih ahbaba.
Usniju ga svi iste noći kako Gazija sjedi usred jedne džennetske bašće, okolo zeleno drveće, potoci, slavuji i njihova pjesma… I pitaše ga njegovi ahbabi:
“Aman, Gazijo, tako ti velikog Allaha, reci nam, po čemu si zaslužio taj džennetski rahatluk?! Eto, sagradio si džamiju, pa medresu, pa kuhinju za siromahe (imaret), pa bezistan, pa tašlihan… Reci nam, šta ti je od svega toga donijelo najviše sevapa? Zašto si ti najviše zaradio džennet i džennetske ljepote!”
A Gazija šuti, šuti, malo se osmjehnu, pa reče:
“Kad me pitate ja ću vam i kazat’. Jest da sam sve to sagradio. A, evo, čujte, zbog čega sam najviše džennet zaradio. Jednog dana išao sam Baščaršijom i u jednom prikrajku viđoh dječaka kako plače. Priđoh mu i upitah ga što plače, a on mi reče da je kalfa, uči zanat i da mu je majstor naredio da mu donese vode ispred džamije.
I kad je napunio testiju, ona mu nekako ispade i razbi se. A majstor bio nekakav poprijek i oštar čovjek, te mu jadni dječak tad ne smjede na oči.
Ja ga uzeh za ruku, odvedoh ga u dućan i kupih mu novu testiju. Dječak se veselio, zahvaljivao. A ja mu rekoh da se obojica zahvalimo Velikom Allahu. Eto, to mi je najviše pomoglo, hvala Uzvišenom Allahu…”
Pripremio: Omer ef. Begić
“Malo prije nego će nas zatvoriti u kuće zbog Covid-19 virusa, odlučim obići svog efendiju iz mekteba, a kasnije i iz školskih dana, Omera ef. Begića. I požali se meni ef. Begić kako mnogo ulaže u nauku i piše, ali mu radove niko neće ni da pogleda, a kamo li objavi… Tako odlučih da počnem objavljivati ja njegove radove na svome blogu, za mene mala stvar, za njega haman životna želja. Čitajte i dijelite tekstove sa drugima, bit će mu drago kad sazna da nije uzalud trošio godine u istraživanje i širenje znanja“, kazao je Tarik Jažić, koji je odlučio da prenosi tekstove ef. Begića.