Ujedinjeni Arapski Emirati poslali su na Mars istraživačku misiju, kojom rukovode žene, piše BBC na sprskom.
Historijska misija Ujedinjenih Arapskih Emirata na Mars počela je nakon uspješnog poletanja iz Japana.
Houp (Nada), kako se zove sonda, teška je 1,3 tone, lansirana je na raketi H-2A sa japanskog zabitog kosmodroma Tanegašima.
Započela je putovanje dugo 500 miliona kilometara, što znači da će robotsko vozilo stići na odredište u februaru 2021. godine – taman za 50. godišnjicu osnivanja Ujedinjenih Arapskih Emirata.
Raniji pokušaji su otkazani zbog očekivanih loših vremenskih uslova nad Tanegašimom.
Njena Ekselencija Sara Al Amiri, glavna naučnica na sondi Nada, govorila je o tome koliko je uzbuđena i koliko joj je laknulo, kada se satelit uspješno lansirao u nebo.
Rekla je da ovaj poduhvat ima utjecaj na njenu državu isto kao onaj na Ameriku, kada su ljudi gledali slijetanje Apolona 11 na Mjesec prije 51. godinu- također 20. jula.
„To je obilježilo čitavu jednu generaciju, nešto što je stimulisalo mnoge da guraju dalje i sanjaju više”, rekla je ona za BBC News.
Houp je jedna od tri misije koje se lansiraju na Mars ovog mjeseca. Površinski roveri Amerike i Kine su u poznim stadijumima pripreme.
Zašto Ujedinjeni Arapski Emirati idu na Mars?
Ujedinjeni Arapski Emirati imaju vrlo svedeno iskustvo u dizajniranju i izradi svemirske letjelice – a opet pokušavaju nešto što su do sada uspjele samo SAD, Rusija, Evropa i Indija.
Njihovi inženjeri, koje su obučili američki eksperti, proizveli su sofisticiranu sondu za samo šest godina – i kad satelit jednom bude stigao na Mars, očekuje se da će pružiti nove naučne podatke, dajući svježe uvide u to kako funkcioniše atmosfera ove planete.
Konkretno, naučnici misle da to može da doprinese našem razumijevanju kako je Mars izgubio veći dio vazduha, a sa njim i mnogo vode.
Sonda Houp se u velikoj mjeri smatra letjelicom inspiracije – nešto što će privući mlade ljude u Emiratima i širom arapskog sveta da počnu da se bave naukom u školi i tokom višeg obrazovanja.
Satelit je jedan od brojnih projekata za koje vlada Emirata kaže da označava njihovu namjeru da udalje zemlju od zavisnosti od nafte i gasa ka budućnosti zasnovanoj na ekonomiji znanja.
Ali kao što je uvijek slučaj sa Marsom, rizici su visoki. Polovina svih misija poslanih na Crvenu planetu završilo se neuspjehom.
Projektni direktor Houpa Omran Šarif priznaje da opasnosti postoje, ali insistira da njegova zemlja ima pravo da proba.
„Ovo je misija istraživanja i razvoja, i da, neuspjeh je moguć”, kaže on za BBC.
„Međutim, neuspjeh da se napreduje kao zemlja nije opcija. A ono što je tu najvažnije jeste kapacitet i sposobnost koje su Emirati stekli u ovoj misiji, i znanje koje je doneseno u zemlju.”
Kako su Emirati uspjeli ovo da postignu?
Vlada Emirata poručila je projektnom timu da ne smije da kupi svemirsko vozilo od velike, strane korporacije; mora sam da izgradi satelit.
To je značilo stupanje u partnerstvo sa američkim univerzitetima koji su imali neophodno iskustvo.
Emiratski i američki inženjeri i naučnici radili su rame uz rame na dizajniranju i izradi sistema svemirske letelice i tri unutrašnja instrumenta koja će proučavati planetu.
Iako je veći dio izrade satelita obavljen u Laboratoriji za atmosfersku i svemirsku fiziku (LASP) na Univerzitetu u Koloradu, u Bolderu, veliki dio posla obavljen je u Svemirskom centru Muhamed Bin Rašid (MBRSC) u Dubaiju.
Stariji inženjer sistema pri LASP-u Bret Lendin smatra da su Emirati sada u sjajnoj poziciji da izvedu još jednu misiju sami.
„Jedna je stvar ispričati nekome kako da vozi bicikl, ali dok to niste radili, ne razumijete baš kako to ide. E, pa isto vam je sa svemirskom letjelicom.”
„Mogu da vam pokažem proces punjenja svemirske letjelice gorivom, ali prije nego što ste navukli svemirsko odijelo i prebacili 800 kilograma visoko zapaljivog raketnog goriva iz tankova skladišta u svemirsku letjelicu, ne znate zapravo kako to izgleda.”
„Njihovi inženjeri propulzije sada su to radili i znaju kako to da urade sljedeći put kad izrade svemirsku letjelicu.”
Kakva će naučna istraživanja Houp vršiti na Marsu?
Ekipa iz Emirata nije željela da radi „i ja” nauku; nisu želeli da stignu na Crvenu planetu i ponove mjerenja koja su već drugi izvršili.
I zato su se obratili savjetodavnom odboru američke svemirske agencije Nase po imenu Grupa za analizu istraživačkog programa Marsa (MEPAG) i pitali ga kakvim istraživanjem bi Emirati mogli korisno da doprinesu postojećem znanju.
Preporuke MEPAG-a oblikovale su ciljeve Houpa. U jednom zadatku, emiratski satelit će proučavati kako se energija kreće kroz atmosferu – od vrha do dna, u svako doba dana, i tokom svih godišnjih doba.
Pratiće svojstva kao što su prašina koja na Marsu utiče na temperaturu atmosfere.
Pratiće i šta se dešava sa ponašanjem neutralnih atoma vodonika i kiseonika na samom vrhu atmosfere.
“Želja da se vidi svaki detalj površine u svako doba dana na kraju je načinila orbitu veoma velikom i elipsastom”, objasnio je član najužeg naučničkog tima Houpa Dejvid Brejn iz LASP-a.
„Napravivši te izbore, mi ćemo, na primjer, moći da lebdimo iznad planine Olimp na Marsu (najvećeg vulkana u Sunčevom sistemu) dok se Olimp na Marsu kreće kroz različita doba dana. A u neka druga vremena, puštaćemo da se Mars obrće ispod nas.”
„Dobijaćemo kompletne slike Marsa, ali naša kamera ima filtere, tako da ćemo raditi naučne proračune sa tim slikama – stjecat ćemo globalnu sliku preko različitih naočala, da se tako izrazim.”
Ko je Sara Al Amiri?
Vođa naučnika za Houp je i državna ministarka Emirata za napredne nauke – i u mnogo aspekata lice ove misije.
Prvi put je radila sa MBRSC-om kao inžinjerka softvera, a sada se trudi da prenese strast prema svemiru što dalje i šire može.
Značajno je i to što su 34 posto Emiraćana koji rade na Houpu žene.
„Ali još važnije, imamo rodni paritet u liderskom timu na ovoj misiji, među svim zamjenicima projektnih menadžera koji raportiraju direktno Omranu”, rekla je ministarka.