“Ljubav, ljubav je smisao života, priča mi čovjek za šankom dok cigaru mota”, sve je počelo ovim riječima, a sasvim obična pjesma o ljubavnoj priči digla se u visine.
Malo je osoba koje samo iz naslova neće shvatiti o kojoj pjesmi se radi, a još manje ovih koji iz prve rečenice naše to isto neće. Svi je znamo, svi je volimo. Ne sjetimo je se tako često, koliko je zaslužila, ali dođe tako ta tmurna subota i neki klik u glavi koji nas sjeti da su nekada “bili” Mahir i Alma.
Sve je počelo u osmom razredu
Zvala se Alma i sjedila je u klupi, a Mahir joj prosu neki fazon glupi. Mnoge ljubavi su ovako počele i trajale. Teško je isključiti emocije i pisati o pjesmi koja je po nekom skromnom mišljenju možda najemotivnija koju je scena u Bosni i Hercegovini imala.
Sve što treba da sadrži jedna ljubavna pjesma ova upravo sadrži. Nažalost i ova ljubav je prekinuta kada je najljepše bilo.
Ali, dan prije vjenčanja, došlo je do sranja
Umjesto svatova pale su granate. Kako je to pjesnik želio da prikaže, Mahir je pokušao sve da pronađe svoju voljenu ženu, ali nije uspio. Kasnije je otišao da radi u Njemačku i počne sasvim nov život. Kada je i ličilo sve na novi početak dobija informacije da je Alma živa, udata i čeka drugo dijete.
Teško je riječima opisati jednu ovakvu pjesmu, ali iskoristite par minuta i ovog tmurnog dana prisjetite se jedne pjesme koja je obilježila našu mladost.