Brat, sestra, Srbin, Bošnjak, Hrvat, student, uposlenik, umjetnik, doktor, filantrop, političar, sportista… Dug je niz identiteta koje čine individuu. Ovom nizu se mogu dodati seksualni identiti – homoseksualac, biseksualac, lezbejka… ali o njima se uglavnom šuti.
O njima se malo, i malo ko govori. Patrijarhalno i konzervativno društvo uskraćuje sigurnost u kojoj LGBTIQ osobe ne moraju kriti svoj rodni i seksualni identitet. Proći će vjerovatno decenije do momenta u kojem će osobe istog spola u Bosne i Hercegovine moći proći ulicom držeći se za ruke, ali odnekud se mora početi, piše magazin BUKA.
Prije više od dvije godine grupa hrabrih ljudi i aktivista krenuli su u pripremu prve bh. povorke ponosa koja predstavlja tek prvi korak ka ostvarivanju većeg stepena prava pripadnika LGBTIQ zajednice.
Pripreme za prvu bh. povorku ponosa počele su godinu i po prije njenog održavanja. Prva povorka je bila i svojevrsni test demokratičnosti našeg društva. Velike mjere sigurnosti, 1.200 policajaca, dva kontra skupa i pozivanje pojedinih stranaka da se bh. povorka ponosa otkaže kreiralo je atmosferu koja je nagovještavala da možda neće sve proći u najboljem redu.
Ipak, Sarajevo je 8. septembra 2019. položilo isti onaj test na kojem je 11 godina prije palo kada je onemogućeno održavanje Queer festivala Merlinka. Ove godine priprema druge bh. povorke ponosa teče u drugačijim okolnostima, jer smo suočene/i sa pandemijom.
“No, kao društveno odgovoran pokret, pažljivo pratimo situaciju i mjere kriznih štabova, te ćemo u skladu sa istim organizovati okupljanje. Nadamo se da će nam august donijeti promjene na bolje, jer naš izlazak na ulicu i kontinuitet borbe kroz protestnu šetnju je neophodan kako bi se napravile značajne i dugotrajne promjene stanja prava i života LGBTIQ osoba, kao i svih drugih marginalizovanih grupa u društvu”, kaže Dajana Bakić jedna od članica Organizacionog odbora bh. povorke ponosa u kojem je 21 član/ica iz cijele BiH.
Dodaje da postoji velika zainteresovanost za volontersku uključenost u organizovanje Druge bh. povorke ponosa koja je planirana za 23. august.
Gdje je Sarajevo između dvije povorke za BUKU govori dugogodišnja novinarka, urednica Buybooka i aktivistkinja za ljudska prava Kristina Ljevak.
“Sarajevo, skoro godinu dana nakon Prve bh. povorke ponosa je tamo gdje je i ostatak svijeta, u agoniji pandemije COVID-a, čemu je prethodila dvoipomjesečna izolacija i podnošenje prinudnih mjera. Ovo ne govorim zato što mislim da je neko zaboravio kroz kakvo smo iskustvo prošli/e i još uvijek prolazimo, nego zbog toga što sam se ponadala da će prinudni život u četiri zida biti prilika da se oni/e koji propagiraju ljubav unutar njih zapravo upoznaju sa stvarnošću takvog življenja.
Također je pandemija mogla pomoći da osvijestimo vlastite privilegije koje nam se, inače, podrazumijevaju i da svjesni/e njih utičemo na omogućavanja prava drugim, deprivilegovanim, poput LGBTIQ osoba”, smatra Ljevak.
Prva bh. povorka bila je značajna i u smislu odbrane opštih građanskih prava, te je pokazala otpor od rastućeg fašizma.
“Prva povorka ponosa je probila led odnosno što političkih prepreka, što organizacijskih izazova na način da smo mi upravo tim organizacijskim poduhvatom u suštini pokazali da je BiH spremna da dočeka takav događaj. S druge strane pokazala je da ima populaciju onih kojih se taj događaj itekako tiče i na koji se on odnosi i pokazala je da ima veliki broj saveznika i saveznica koji su bili voljni da daju svoju podršku bezuslovno.
Ono što je zanimljivo a meni lično vrlo važno jeste da je Sarajevo antifašistički nastrojeno i ne samo Sarajevo nego cijela BiH u kontekstu da su se ljudi samoinicijativno budili i ustajali protiv rastućeg fašizma. Oni su upravo napade na LGBTIQ populaciju osjećali kao napade na građanska, opšta prava i to je upravo ono što je bilo zanimljivo pratiti.
Posebno naše istaknute ličnosti koje su raznim instrumentima pokušavali da stanu u zaštitu građanskih sloboda i to je ono što je prva povorka najviše i pokazala”, navodi Mirza Halilčević član Organizacionog odbora Bh. povorke ponosa.
Promjene nakon prve povorke očigledne
Promjena nakon prve bh. povorke ponosa je itekako osjetna posebno na polju vidljivosti, tvrde LGBTIQ aktivisti.
“Nakon prve bh. povorke povorke LGBTIQ osobe su postale vidljivije, te su samim činom organizovanja Povorke iskoristile ustavom zagarantovano pravo – pravo na javno okupljanje. Ujedno nakon najave Povorke mržnja prema LGBTIQ osobama je postala vidjljivija, kako na društvenim mrežama, tako i u javnom prostoru. Diskriminacija nad LGBTIQ osobama je dugo vremena negirana i zanemarivana od strane nadležnih institucija, ali i od strane građana/ki BiH. Zbog Povorke ponosa diskriminacija koja je i ranije postojala je postala vidljiva”, kaže Amar Ćatović, član Organizacionog odbora Povorke ponosa.
On dodaje da je Povorka dala snagu LGBTIQ osobama. Izlaskom i osvajanjem javnog prostora koji im sa pravom pripada dokazali su da mogu biti ravnopravni/e građani/ke društva.
“Organizovanjem Povorke ponosa smo definitivno dokazali da smo mnogobrojna zajednica, te da LGBTIQ osobe koje nisu out, nisu same”, navodi Ćatović.
Prva Bh. povorka ponosa bila je historijski momenat i najznačajniji politički događaj u BiH u 2019. godini, stav je to aktivista. Ona je protest protiv neravnopravnosti i sveprisutnih diskriminacije i nasilja s kojima svakodnevno žive lezbejke, gejevi, biseksualne, transrodne, interspolne i queer osobe u BiH.
“Naši životi se nisu značajno promijenili nakon Prve povorke. Oni su postali vidljiviji. Naše potrebe i problemi, jasno artikulisani zahtjevi i poruke su postali vidljiviji. To i jeste značaj povorke”, kaže Dajana Bakić članica Organizacionog odbora Bh.povorka ponosa.
Da je prva povorka tek početak i da se velike promjene i napredak na polju zaštite zajednice mogu desiti isključivo kontinuiranim aktivističkim djelovanjem smatra i Branko Ćulibrk, također član OO Bh. povorke.
“Nakon održavanja Prve bh. povorke ponosa dobili smo informaciju da je u Prijedoru povećan broj prijavljenih slučajeva govora mržnje i zločina iz mržnje nad LGBTIQ osobama, što omogućuje institucijama da reaguju na slučajeve nasilja.
Ono što je i dalje problem jeste pravilna pravna kvalifikacija zločina iz mržnje i procesuiranje napadača prema postojećem krivičnom zakonu koji definiše zločin iz mržnje i govor mržnje, nego se ovi procesi uglavnom kvalifikuju kao prekršaji javnog reda i mira što nije adekvatno.
Sa druge strane, bh. društvo je i dalje homofobično i prva i jedna povorka ponosa ne može donijeti radikalnu promjenu društva ka boljem, ali kontinuitet rada na poboljšanju stepena LGBTIQ prava i kontinuirano održavanje povorke ponosa omogućava da se skreće pažnja na nasilje i diskriminaciju koju LGBTIQ osobe svakodnevno doživljavanju”, podcrtava Ćulibrk.
Cijeli tekst možete pročitati na portalu BUKA.