Sredinom jula 1518. godine na ulicama Strasbourga, grada na istoku Francuske koji je tada bio dio Rimskog carstva, jedna žena (navodno se zvala Frau Troffea) je izašla na ulicu i počela plesati.
Ovo vjerovatno isprva i nije bio previše čudan događaj, ali stvari su se ubrzo počele mijenjati. Žena je plesala danima, a sedam dana nakon što je počela, na ulici je plesalo oko stotinu ljudi.
Epidemija plesa ili Plesna kuga iz 1518. godine uskoro je postala jedan od najbizarnijih događaja za koje je čovječanstvo ikada čulo, prenosi Pixelizam.
Mjesec dana nakon početka ovog bizarnog i misterioznog događaja, na ulicama je bez prestanka plesalo oko 400 ljudi. Mnogi su već počeli i umirati, uglavnom nakon srčanog udara, ali to nije zaustavilo ostatak rasplesane gomile.
Vlasti su konačno odlučile da nešto poduzmu pa su savjet zatražile od lokalnog liječnika koji je isključio mogućnost astroloških i nadnaravnih uzroka, te koji je na kraju zaključio da je ova kuga “prirodna bolest” koju je uzrokovala “vruća krv”.
Ples Frau Troffea je trajao negdje između četiri do šest dana. U roku od mjesec dana, na ulicama je bilo oko 400 plesača. Neki od njih su na kraju preminuli od srčanog udara, moždanog udara ili iscrpljenosti.
Prije pokušaja liječenja, neki plesači su čak bili ukrcani na kočije i odvezeni do lokalnog svetilišta da mole za pomoć. Njihove se molitve nisu ostvarile.
Umjesto da propišu puštanje krvi (uobičajeni medicinski tretman iz tog doba), vlasti su ohrabrile stanovnike da još više plešu, oslobađajući im dodatni prostor, a čak su za plesače napravili i drvenu pozornicu. Vjerovalo se da je jedini lijek neprestano plesanje, dan i noć, a vlasti su čak platile i muzičare kako bi se povećala učinkovitost lijeka.
Historičar John Waller, autor knjige “A Time to Dance, A Time to Die: The Extraordinary Story of the Dancing Plague of 1518” proveo je dugo vremena proučavajući ovaj misterij.
“Nije upitno da li se ovaj događaj uopšte desio,” tvrdi Waller koji je u nastavku objasnio da historijski zapisi dokumentuju brojne smrti uzrokovane plesom, “Vrlo je jasno da su (žrtve) plesale. Ti ljudi nisu samo drhtali, iako su bili ushićeni, njihove ruke i noge su se kretale kao da su namjerno plesali”, pojasnio je.
Tek početkom septembra, broj plesača je počeo opadati. Ovo nije bio prvi put da se ovakav bizaran događaj dogodi u Evropi. U stvari, bilo je čak deset plesnih epidemija prije 1518. godine, samo što ni jedna nije dovoljno dobro dokumentovana kao epidemija iz Strasbourga.
Mogući uzroci Epidemije plesa
Jedna od popularnih ideja je bila da su plesači progutali ergot, gljivicu koja raste na stabljikama raži. Ali ova teorija ima jednu rupu, dok ergot može izazvati halucinacije, on također obično prekine dotok krvi do ekstremiteta, čineći koordinirano kretanje (plesanje) gotovo nemogućim.
Druga teorija je bila da su plesači bili članovi kulta hereze. To je također malo vjerovatno, jer dokumenti pokazuju da plesači koji su bili zahvaćeni pojavom nisu željeli plesati, te da su, kada god su mogli, molili za pomoć. Također, nije bilo nikakvih naznaka da su ih vlasti liječile ili tretirale kao heretike.
Prema knjizi John Wallera, epidemija je izbila zbog masovne psihogene bolesti, manifestacije masovne histerije koja se često dešava kao posljedica ekstremne razine psiholoških problema.
Prema Walleru, jedan od uzročnika je bila glad uzrokovana hladnim zimama, toplim ljetima, mrazevima i ledenim kišama. Osim široko rasprostranjene gladi, uzroku su doprinjele velike boginje, sifilis, kao i generalna potlačenost ljudi.