Djeca su nekada mnogo više svog slobodnog vremena provodili vani, družeći se i igrajući razne igre. Umjesto klikera i lastike današnja djeca od roditelja traže tablet, android telefon, kompjuter, a kako su se djeca nekad igrala, gdje je nestala galama iz dvorišta niko tačno ne može da objasniti.
Ako u svom okruženju imate prijatelje i djecu s kojima se redovito viđate, pokušajte ih zabaviti sa nekim od ovih igara koje su jednostavne za zapamtiti i igrati, a djeci će sigurno biti zanimljive.
Igre „lastikom“ ispred zgrade, kuće ili škole bila je neizostavan dio odrastanja ’90. godina. Ona je bila rezervirana samo za djevojčice i ako bi se neki dječak približio, to bi učinio samo da im iz milja poremeti igru. Čak i ako bi djevojčicama nedostajala treća za igru, radije bi zavezali „lastik“ oko stabla nego zvali dječaka u pomoć.
Omiljen rekvizit svih djevojčica bio je hula-hop. Prvo su ga djeca obično vrtila oko stopala, zatim oko koljena, pa na bokovima , struku, ispod miške, na kraju one spretne djevojčice vrtile su ga na vratu. Djevojčice su obično zadavale koliko se krugova vrti oko svakog dijela tela. Recimo osam krugova za svaki dio tijela, a kome ni jednom ne padne pobijedio je.
Još jedna igrica koja je bila veoma popularna među djecom jeste “skakavac”. Pravila ove igre vrlo su jednostavna. Sva djeca stanu u krug s jednom nogom ispruženom prema unutra. Jedno dijete je sandokan. Kada završi brojalica, svi se trude odskočiti što dalje. Sandokan skače na noge osobama u krugu, a onaj kojem stane ispada iz igre. Na svaki sandokanov skok igrači imaju pravo na jedan vlastiti skok. Zadnji koji ostane u igri novi je sandokan.
Zatim igrica “gluhi telefoni” koja se obično igrala kada se djeca mnogo umore od skakanja, a ne žele još uvijek da idu kući. Tada sjede, stoje ili čuče. Jedno dijete započne igru tako što drugom šapne na uho jednu riječ. Riječ obično bude komplikovana. Svako dijete šapuće drugom djetetu što tiše može šta je čuo i razumeo. Kada se stigne do zadnjeg djeteta ono izgovara riječ na glas. Najčešće ta riječ nema veze sa zadatom i onda se svi smiju.
Igra između dvije vatre se igra sa loptom, a cilj je da učestvuje što više djece. Djeca se rasporede tako da sa jedne strane bude njih pet do šest, a isti broj igrača bude u drugoj ekipi. U sredini između dvije grupe djece nalaze se djeca koja pokušavaju da uhvate loptu ili da je izbjegnu. U slučaju da nekoga lopta pogodi, on ispada i tako sve dok svi ne ispadnu iz igre. Onda se mijenjaju. Međutim, svaki put kada neko uhvati loptu kojom je gađan ima pravo pozove nekog odnosno da uđe jedan igrač koji je ispao.
“Ćorave bake” je igra koja može da se igra u stanu, kući ili u prirodi. Ako ste u prirodi onda je prije toga potrebno definisati prostor u kome je dozvoljeno kretanje kako se igra ne bi pretvorila u bezkrajnu jurnjavu. Broj igrača može da varira od 4 pa naviše ali je uvak ljepše sa što više djece. Pravila su vrlo jednostavna, “ćoravoj baki” se veše povez preko očiju i ona treba da uhvati ostale igrače vezanih očiju. Prilikom ove igre posebno treba obratiti pažnju na oštre predmete jer “se ćorava baka” kreće bez pomoći očiju.
Cilj igre je da ćorava baka uhvati jednog igrača koji automatski postaje ćorava baka.