Redakciji medija Sarajevska sehara javio se razočarani sugrađanin kojem već neko vrijeme neko namjerno oštećuje automobil.
Radi se o 52-godišnjem Adilu Bolobanu nastanjenom u Sokolović koloniji. Upravo ono što mu se desilo je, kako kaže Adil, dokaz da više ni u vlastitom dvorištu nismo sigurni.
Prije tačno 14 dana, tačnije 10. augusta, krećući na posao dočekala su ga dva namjerno razbijena vjetrobranska stakla na automobilu koji mu je prijeko potreban za rad.
“Mislio sam da živim u mirnoj četvrti, i da me okružuju dobri ljudi s kojima nikada nisam imao problema, ali eto desilo se da su mi razbijena dva stakla na automobilu, bez kojeg ne mogu raditi. Pomislio sam da se radi o slučajnosti, pozvao policiju koja je izašla na lice mjesta i sačinila zapisnik, te odmah krenuo da saniram štetu na automobilu.
Koštalo je, oduzelo mnogo novca i vremena kojeg nemam. Keramičar sam, bez automobila sam hendikepiran, a isto tako sam izgubio i dogovoreni posao, jer se zbog razbijenih stakala nisam pojavio kod klijenta s kojim sam imao dogovoren posao. Koštalo me je mnogo. Time se nisam opterećivao dok se namjerno izazivanje štete na imovini opet nije ponovilo“, govori Adil.
Međutim, nemilim događajima za našeg sugrađanima nije bio kraj. Ubrzo je načinjeno još štete, a sve upućuje na to da neko namjerno oštećuje njegovu imovinu.
“Ujutro sam krenuo na posao, pokušao upaliti automobil, to mi nije pošlo za rukom. Tada sam primjetio da su mi isječene dvije gume. Odmah sam pozvao policiju, bio sam naravno potresen, policajci su primjetili dodatnu štetu i na kćerkinom automobilu izrezan jednak broj guma.
Mene je ovo potreslo, destabilisalo, isto tako i moju porodicu. Prolaznici, poznanici i komšije nisu prikrivali svoje komentare, svi su jednoglasno izražavali ćuđenje, strah i zabrinutost. Danas sam žrtva ja, a sutra možda neko od njih.
Na toj lokaciji živim već dvadeset godina, okolina me poznaje kao mirnog i susretljivog sugrađanina, ne bih se hvalio, ali drži me se epitet ‘da ni mrava ne bih zgazio’. Pitam se kome smetam, možda me je neko zamijenio s nekim pa mi zabunom čini štetu, kome sam mogao toliko skriviti da se mi sveti na ovakav način, sprječavajući me da zaradim za koru kruha“, dalje navodi Adil čiji dlanovi svjedoče da se radi o vrijednom i radišnom čovjeku.
Kako kaže, policija je odradila svoj posao, ali nije siguran da li ga mogu zaštiti, kao ni da li je vrijedno da ostane da živi u ovom gradu.
“Čudi me da se počinitelj ne boji ni Boga ni zakona! Policija je korektno odradila svoj posao, pitam se mogu li mi jamčiti sigurnost, ili da se pokupim i napustim rodnu grudu, jer ovo što mi se događa nimalo ne uliva nadu u bolje sutra.
Ovi događaji tjeraju me na novi trošak; pored neprospavanih noći, koje čekaju mene i moju porodicu (uvešću dežuranje) prisiljen sam postaviti video nadzor. Iako živim u skromnoj kući, video nadzor nam je očito veoma potreban. Apelujem na građane da pripaze na svoju, pa i na tuđu imovinu, jer samo zajedničkim snagama vandalizmu poput ovoga možemo stati u kraj”, zaključio je Adil.