Mnoge ulice na Baščaršiji, srcu starog Sarajeva, nose nazive po starim zanatima. Jedni izrađuju predmete od bakra, drugi tašne, papuče, ćilime a mnogi od tih zanata su se duboko ukorijenili u Sarajevu i postali dio bosanskohercegovačke tradicije.
Zanat je u BiH došao sa dolaskom Osmanlija i od 16. stoljeća, na istom mjestu gdje se nalazi i danas, napravljena je kazandžijska čaršija.
Krajem 19. stoljeća pominje se oko 70 raznih zanata i 400 različitih zanatskih proizvoda. Najbrojniji su bili proizvodi sarača, kazandžija, kazaza (koji su pravili predmete od svile) i kovača.
U Sarajevu su postojali i drugi esnafi koji su činili sarajevsku čaršiju: abadžije (krojači seoske odjeće od domaćeg platna); atari (apotekari/travari); baltadžije (zanatlije za izradu balti – vrsta oružja u obliku sjekire); bardakčije (keramičari); bičakčije (nožari); čizmedžije (obućari); ćurčije (krznari); halači (jorgandžije, pucari vune i pamuka); halvadžije (slastičari); kujundžije (zanatlije koji izrađuju predmete od zlata, srebra i bakra i ukrašavaju ih na tradicionalan način); sarači (sedlari); tabaci (kožari) i drugi.
Bravadžiluk je nekada bila ulica zanatlija bravara. Danas u njoj nema bravarskih radnji, nego se na tom mjestu nalazi veliki broj tradicionalnih restorana poput buregdžinica, aščinica, ćevabdžinica, stoga je ovo carstvo bosansko-orijentalne kuhinje postalo nezaobilazno mjesto svih posjetitelja Sarajeva.
Jedna od prvih sarajevskih ulica, nastala u prvoj polovini 16. stoljeća, Sarači, danas predstavlja centralnu ulicu Baščaršije. Ime je dobila po saračima, zanatlijama koji izrađuju i prodaju predmete od kože. Neki od njih su bili najbogatiji građani u Sarajevu, a među njima je bilo i nekoliko značajnih dobrotvora. U Saračima su nastale neke od najznačajnijih građevina starog Sarajeva kao što su: Kolobara han, Begova džamija, Kuršumlija medresa, Hanikah, Morića han, Gazi Husrev-begov bezistan, Sahat-kula i druge. Gazi Husrev-beg je podigao 200 dućana u sarajevskoj čaršiji, od toga 60 u Saračima.
Radnja za obradu drveta
Porodičnu tradiciju nastavio je majstor Mehmed Rešo u jedinoj radnji koja obrađuje drvo na tradicionalan način. U prostoru koji je star više od 100 godina, mogu se pronaći kolijevka, čanak ili oklagija.
Kovači zanat koji je također nastao kao prijeka potreba ljudi da predmete od metala, prije svega željeza, stave u funkciju lova, ratnih borbi ili obrade zemlje. Stoga su kovči i zauzimali stoljećima primarno mjesto među zanatima. Vrhovi koplja i strijela, sablje, jatagani, noževi, kasnije puške i topovi, samo su neka od djela kovačkih radionica iz kojih su izlazile pored osnovnoga proizvoda i mogućnosti određene
grupe ili kraja da se odbrane ili spreme za vojna osvajanja.
Tuzlanska regija bila je pogodna za razvoj kovačkog zanata zbog tradicije dobrog poznavanja ugljeva koji su preduslov za obradu metala.
Gazi Husrev-begova ulica, u narodu poznata kao Zlatarska ulica, jedna je od najljepših ulica na Baščaršiji. Svojom zapadnom stranom naslanja se na Gazi Husrev-begov bezistan, duž čijeg istočnog zida su prodavnice izgrađene nakon adaptacije Bezistana po uzoru na prvobitni izgled objekta. Ulica graniči s Kujundžilukom, kao i s ulicom Mudželiti mali, manjom sarajevskom ulicom nekadašnjih knjigovezaca.
Obućari su vremenom, sa pokretanjem industrijske proizvodnje obuće, te pojavom gume i
plastike, preuzeli i izradu papuča i nanula, iako su se u većim čaršijama do danas zadržale papudžijske radionice. U svom radu obućari su se koristili čekićem, noževima za kožu i tronošcem.
Papuče su nošene u kući i oko kuće, dok je po dolasku Osmanlija u BiH, ulazak u džamiju također zahtijevao posebnu vrstu obuće.
Poseban duh čaršiji davali su bozadžije, majstori koji su proizvodili bozu, osvježavajući napitak na bazi žitarica. Recept za spravljanje boze u Bosnu i Hercegovinu donijeli su Turci, a ovaj napitak je bio izuzetno popularan i tražen.
Zanatlija po bosanskim čaršijama je danas dosta manje. To su ljudi koji vrijedno rade u svojim trgovinama, s obzirom da zanatski posao više nije posao sa kojim se može mnogo zaraditi kao nekada, ali ako pitate zanatlije oni će uvijek reći da se može pošteno i solidno živjeti.
Tokom svih ovih godina mnogi zanati su izumrli i o njima danas svjedoče jedino imena sarajevskih ulica i toponima, te prezimena nekih porodica. Ipak, zanatstvo u Sarajevu je preživjelo, prilagodilo se, te građanima i posjetiteljima Sarajeva još mnogo toga ima za ponuditi.
U centralnom dijelu Baščaršije može se pronaći još poneki tašnar, krojač, sajdžija, kojih je nažalost sve manje i manje.