Postoji pleme u Africi naziva Himba, gdje se datum rođenja djeteta ne računa od onda kada je rođeno, niti kada je začeto, već od dana kada je dijete bilo zamišljeno u umu majke.
Kada žena odluči da će imati dijete, ona odlazi i sjedne pod drvo, sama, i osluškuje zvukove prirode sve do momenta dok ne čuje “pjesmu” djeteta koje želi doći. Nakon što je čula pjesmu tog djeteta, ona se vraća muškarcu koji će biti otac i ona ga podučava toj pjesmi. Zatim, kada vode ljubav kako bi fizički začeli dijete, neko vrijeme oni pjevaju pjesmu djeteta, kako bi ga prizvali k sebi.Kada majka zatrudni, ona podučava toj pjesmi babice i stare žene u selu, tako da kada se dijete rodi, stare žene i ljudi oko nje, mogu pjevati pjesmu djeteta u znak dobrodošlice.
Nakon toga, kako dijete raste, drugi seljani se podučavaju toj pjesmi djeteta. Ako dijete padne ili ozlijedi koljeno, netko ga pridigne i pjeva mu njegovu pjesmu. U slučaju da možda dijete napravi nešto prekrasno ili prolazi kroz obred puberteta, tada kao način odavanja poštovanja toj osobi, ljudi u selu pjevaju njegovu ili njenu pjesmu.
U afričkom plemenu postoji još jedna prilika kada seljani pjevaju djetetu, ako bilo kada tokom njegovog ili njenog života ta osoba počini zločin ili nešto društveno neprihvatljivo, tu osobu se pozove u središte sela i ljudi u zajednici naprave krug oko te osobe. Tada oni toj osobi pjevaju njenu pjesmu.
Pleme prepoznaje da se ispravljanje društveno neprihvatljivog ponašanja ne sastoji u kažnjavanju; rješenje je u ljubavi i podsjećanju na identitet. Kada prepoznaš svoju vlastitu pjesmu tada ti nemaš želju ni potrebu činiti nešto što može povrijediti druge.
Tako se čini tokom njihovog čitavog života. U braku se pjesme pjevaju zajedno. Na kraju, kada to dijete leži u krevetu i sprema se umrijeti, svi seljani poznaju njegovu ili njenu pjesmu, i oni pjevaju po posljednji puta pjesmu toj osobi.
Mi možda nismo odrastali u afričkom plemenu koje pjeva našu pjesmu prilikom naših važnih životnih promjena, ali život nas uvijek podsjeća kada smo u skladu sa samim sobom, a kada nismo.