Priča o suncokretima, nuklearnoj katastrofi i ljudskoj upornosti

Nuklearna katastrofa koja se desila u Japanu, usljed tsunamija, prisilila je gotovo 80.000 ljudi na evakuaciju iz svojih domova, a pitanje je da li će se ikada moći i vratiti.

U krugu od 50 km oko Fukushima Daiichi nuklearne elektrane ostala je samo jeziva pustinja. Izvještaj o radioaktivnoj riži, govedini, povrću, mlijeku, morskim plodovima, pa čak i čaju stižu i iz regija udaljenih stotine kilometara dalje.

Zračenje koje je ‘pobjeglo’ iz oštećenih reaktora proširilo se i izvan obavezne evakuacijske zone a sada zagađuje tlo koje je nekada bilo uglavnom poljoprivredni kraj.

Međutim, ponekad postoje jednostavna rješenja i za najkomplikovanije probleme. Rješenja koja nam kao i uvijek, nesebično nudi Majka Priroda. Vrlo zanimljiv i također simboličan primjer se upravo dešava oko Fukushime, Japan. Ispostavilo se da suncokreti igraju važnu ulogu u borbi protiv radijacije u Fukushimi i okolici.

Foto: unsplash
Foto: unsplash

“Kao da je nevidljivi snijeg pao na Fukushimu i kao da i dalje pada, pokrivajući cijelo područje. Ovo je snijeg koji se ne topi, a sa sobom je donio duge, duge zime u Fukushimu.” rekao je Koyu Abe, glavni monah u budističkom hramu Joenji.

U nastojanju da podigne raspoloženje preostalih stanovnika u tom području, kao i da smanji utjecaj zračenja, monah Koyo Abe počeo je uzgajati suncokrete.

“Do sada je naraslo najmanje 200.000 suncokreta u ovom hramu, a distribuirali smo mnogo više sjemena. Barem 8.000.000 suncokreta u Fukushimi potječe iz ovog mjesta” izjavio je Koyu Abe.

Zašto baš suncokreti?

Suncokreti su korišteni u blizini Černobila (Ukrajina) nakon nuklearne katastrofe iz 1986. godine. Japanski naučnici također provode testove kako bi dokazali njihovu korist u borbi protiv zračenja. Ali Abe je odlučio da neće čekati na rezultate testova, vjerujući da bi, poduzimajući akciju, mogao pomoći posrnulim lokalnim gradovima i dati im novu nadu.

A čini se da njegov plan i uspjeva.

“Po čitav dan smo zaposleni, a stotine mještana ovdje dolazi skupljati cvijeće. To mi pomaže da zaboravim na rizik od zračenja”, rekao je Tomoe, 38-godišnji volonter.

“Ja sam zasadila suncokrete iz hrama zajedno sa drugim povrćem, nadajući se da će upiti zračenje. Mene je tako sram ići u trgovinu kupiti voće i povrće, nikada to nisam učinila u životu,ali sada samo mogu gledati u moje borovnice i kupine kako rastu, misleći da ih neću biti u mogućnosti jesti ove godine.” rekla je Akiba Mura, lokalni poljoprivrednik.

Kako sve više ljudi dolazi skupljati cvijeće u hramu, oni povjeravaju Abeu svoje brige oko radioaktivnog tla u svojim vrtovima. Pošto je japanska vlada još uvijek daleko od odluke ili plana o tome kako se nositi s takvim tlom, Abe se odlučio na još jedan korak: uzima kontaminirano tlo i pohranjuje ga na ogromne  neobradive površine koje se nalaze oko hrama, piše Pixelizam.

“Primamo do tri vreće do 30 kg po kućanstvu. Ukupno smo primili više od 200 vreća. Da bi prevladali ovu katastrofu, moramo prihvatiti da se već dogodila i suočiti se s realnošću.“ rekao je.