Osim globalne pandemije, svjetski stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja upozoravaju i na “pandemiju” problema u ponašanju i psihičkih poremećaja.
Psihički poremećaji u doba globalne pandemije virusom COVID-19 se mogu posmatrati kroz više aspekata. Sa jedne strane imamo skupinu ljudi koji pripadaju „zdravoj“ populaciji i koji do sada nisu imali simptome psihičkih poremećaja, a sa druge strane „osjetljivu“ populaciju koja je i ranije imala narušeno mentalno zdravlje i kojoj se sada na ovu kompletnu situaciju simptomi oboljenja pogoršavaju.
Pomoć stručnjaka
I jedna i druga populacija svakako treba pomoć stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja, jer prevencijom i brzim reagovanjem možemo spriječiti produbljenje simptoma psihičkih poremećaja, a samim tim i smanjiti broj intervencija od strane stručnjaka iz ove oblasti.
Kada na ovo još dodamo socijalne i ekonomske aspekte u doba pandemije, kao što su bolest i gubitak bližih članova porodice, gubitak posla, samim tim i materijalnih sredstava, izolaciju, zatvaranje granica, online platforme, sigurno da se susrećemo sa još nizom problema, te da će vrijeme svakako pokazati, kako smo se nosili sa globalnom pandemijom kao zajednica i kao pojedinci i da nas svakako čeka neizvjesno razdoblje, što takođe može ostaviti negativne posljedice kako na mentalno zdravlje pojedinca tako i zajednice kojoj pripada. Krenućemo od blažih psihičkih poremećaja koji mogu biti:
Akutna reakcija na stres, koja prolazi za nekoliko sati ili dana. Simptomi ovog psihičkog poremećaja su anksioznost, depresija, ljutnja, očaj, pretjerana aktivnost ili povlačenje, koji se mogu ireverzibilno povući. Ali ako je osoba i dalje izložena stresoru organizam se iscrpljuje, psihološka se prilagodba mijenja i na neki način se navikavamo na stres, a kao komplikacija se mogu pojaviti neke odlike hroničnog odgovora, na primjer apatija, nesanica, depresija ili zloupotreba nekog sredstva.
Ako se simtpomi jave nakon mjesec dana od izloženosti stresoru, a osoba ima i otežano socijalno funkcioniranje, uz moguće napade agresivnosti koje je više izraženo kod djece onda govorimo o poremećaju prilagodbe koji traje ne duže od šest mjeseci.
I na kraju imamo posttraumatski stresni poremećaj, čiji simptomi nastaju nakon perioda latencije od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci nakon stresnog događaja (obično je u pitanju veća trauma), onda tok bolesti može postati hroničan.
Epidemija stresa
Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja su ponovno proživljavanje traume nametljvim sjećanjima u vidu flešbekova (eng. flashback), intruzivna sjećanja, košmarni snovi za zastrašujućim sadržajima, izbjegavanjem svega onoga što podsjeća na traumu, anhedonije, te odvojenosti od ljudi.I da se malo osvrnemo na mišljenje svjetskih stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja. Naime dr. Elke Van Hoof, psihologinja s briselskog sveučilišta Vrije u tekstu koji je objavio Svjetski ekonomski forum upozorava da nas u drugoj polovici 2020. godine čeka sekundarna epidemija stresa i „izgaranja“.
Autor: Prim.dr Belma Sadibašić, specijalista neuropsihijatrije, KB Zenica