Dijabetes je hronična, nezarazna bolest koja poprima razmjere „pandemije“, jer se smatra da preko 415 miliona ljudi boluje od ove bolesti.
Svaki jedanaesti stanovnik ima šećernu bolest, koja ne boli. Osnovni je poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, usljed potpunog ili djelimičnog nedostatka insulina. Nedostatak insulina u organizmu dovodi do stradanja organa i organskih sistema, velikih i malih krvnih žila, nerava. Najčešće se uz povišen šećer pridružuje povišen krvni pritisak i poseban poremećaj metabolizma masti, koji su također odgovorni za aterosklerozu. Zid krvne žile oštećuje ne samo visoki šećer nego i niski, dakle, osciliranje vrijednosti šećera u krvi.
Značajno je da polovina bolesnika ne zna za bolest, polovina koji znaju uopće se ne liječe, a polovina onih koji se liječe ne liječe se adekvatno. Pacijenti često na svoju štetu odbijaju ili odlažu insulinsku terapiju. Glukoza se posredstvom insulina unosi u ćelije koje se njom hrane, tako glukoza ne ostaje u krvi i ne uništava krvne žile. Ako se ne liječi ispravno šećerna bolest vrlo brzo dovodi do komplikacija na organima i organskim sistemima i nastaju teške posljedice. Komplikacije se mogu javiti naglo ili se razvijaju više godina, kada govorimo o kasnim komplikacijama dijabetesa.
Loša regulacija šećera u krvi, toksično djelovanje glukoze i trajanje dijabetesa preko deset godina povećavaju rizik od oštećenja velikih krvnih žila: aorte, srčanih, moždanih arterija, većih krvnih sudova i nerava na nogama i rjeđe rukama. Kao posljedica zadebljanja unutrašnjeg zida krvnih žila (ateroskleroze) nastaju suženja, smanjenje protoka krvi do potpunog začepljenja što izaziva srčani infarkt, moždani udar, ulceracije, gangrene i amputacije donjih ekstremiteta.
Amputacije kao posljedica dijabetesa su na drugom mjestu iza traumatskih amputacija zbog raznih nesreća. Rizik od amputacije je 15 puta veći kod dijabetičnog bolesnika. Sveukupno, kardiovaskularne bolesti se kod oboljelih od dijabetesa javljaju 2-3 puta češće, a rizik od srčanog udara je povećan za 3-6 puta.
Oštećenja sitnih krvnih žila nastaju vrlo rano i teško se prepoznaju. Govorimo o dijabetičnoj triopatiji: retinopatija – bolest krvnih žila oka, nefropatiji – bolest krvnih žila bubrega, i udruženog oštećenja malih kapilara koji hrane nerve – neuroangiopatija.
Šećerna bolest je tihi ubica, a o tome svjedoče akutne i brojne navedene kasne komplikacije bolesti. Preporuku uvođenja insulina treba prihvatiti jer se time sprečavaju razorne posljedice dijabetesa. Prirodno je da su oboljele osobe zabrinute, ali treba znati da se milioni ljudi u svijetu pravilno liječe i vode aktivan život sa dijabetesom. Šećernu bolest se može uspješno držati pod kontrolom uz vlastiti napor i saradnju sa medicinskim timom.
Autor: Prim. doc. dr. sc. Davorka Dautbegović-Stevanović, specijalista interne medicine, subspecijalista dijabetolog-endokrinolog