Tema videoigara većini roditelja izaziva brige i otvara pitanja oko negativnih posljedica koje one mogu imati na djecu.
Neki roditelji su i sami zainteresirani za videoigre i vole ih igrati, no ne znaju puno o njihovom utjecaju na djecu, dok većina roditelja zna malo o videoigrama i kažu da im one predstavljaju nepoznanicu, rizik i moguću opasnost.
Odrasli koji nisu upućeni u svijet videoigara često, zbog neznanja o videoigrama i negativnih stavova prema njima, odbijaju čuti koje su njihove moguće prednosti.
Posljednja istraživanja pokazuju kako video igre mogu poboljšati pismenost, komunikacijske vještine i generalno mentalno zdravlje djeteta.
Državna agencija za mjerenje pismenosti u Velikoj Britaniji provela je istraživanje na više od 4.500 djece od 11 do 16 godina.
Više od trećine (35.3 posto) djece kazalo je kako zbog video igara više čitaju, uglavnom stvari vezane upravo za igre – bilo to u sklopu same igre ili knjiga i recenzija koje se nadovezuju na nju.
Što se tiče komunikacije sa vršnjacima, troje od četvoro djece priča o igrama, dok samo troje od desetoro priča o knjigama.
Sve to utiče na bolje mentalno zdravlje djeteta, posebno za vrijeme pandemije i smanjenih mogućnosti socijalne interakcije.
Kao negativne posljedice najčešće se spominju teškoće s pažnjom, nedostatak samokontrole, pojava agresivnog ponašanja, teškoće u ispunjavanju školskih obaveza i komunikaciji s vršnjacima. Važno je istaknuti da većina videoigara uključuje određenu razinu nasilnih sadržaja koji nisu primjereni djeci.
U videoigrama je često nasilje put do ostvarenja cilja, a kao takvo, nasilno ponašanje se nagrađuje. S obzirom na to da su moderne videoigre često interaktivne i omogućuju da igrač osmisli svoj lik, kreira tim suigrača i personalizira svoju igru, veća je vjerojatnost da će doći do identifikacije s tim likom. Što je veća identifikacija, to je veća vjerojatnost da će dijete iskustva iz igre prenijeti u stvarni svijet.