Legende naših predaka: Priče o bosanskim vilama

Vile se u mitologijama širom svijeta smatraju antičkim duhovima prirode ili personifikacijom njenih snaga, a prema bosanskoj mitologiji, vile se rađaju iz rose koja pada po lišću velikog stabla koje raste na tajanstvenom, nepoznatom brdu.

Legende kažu da posjeduju magijske moći koje mogu upotrebljavati za dobre i loše svrhe o čemu svjedoče brojni događaji opjevani u narodnim pjesmama gdje se opisuje kako su vile pojedinim junacima poput Alije Đerzeleza, Muje Hrnjice ili Halila postajale majke, sestre ili ljubavnice.

Vijekovima o njima kruže priče, još od starih Rimljana, Grka, pa i Ilira. Otud potiču priče i legende o postojanju ovih omiljenih bića iz knjiga i animiranih filmova, u našim krajevima.

Naime, naš narod je vjerovao kako su ostavljena djeca nakon porođaja zapravo dijete neke vile, te su ga vrlo rado usvajali i odgajali kao svoje vlastito. Vjerovalo se da ta djeca donose sreću i blagostanje familiji koja je od tog trenutka pod zaštitom vile. U Krajini je postojalo vjerovanje da je epskog junaka Muju Hrnjicu i njegovu braću odgojila vila koja ih je cijeli život držala pod zaštitom i da su zbog toga uspjevali u svojim pohodima.

Naši preci su vjerovali da vile obitavaju po planinama i velikim šumama, ali i oko jezera. Najviše vremena provode u letenju sa drveta na drvo, kupanju, češljanju kose i igranju kola. U našoj mitologiji najpoznatije su: Bosanska vila, vila kraljica Zlatna, Crvena vila, Gorska vila, vila Planinka itd.

Upravo ovo vjerovanje o ostavljenoj vilinskoj djeci rezultiralo je nastankom jedne humane prakse zbrinjavanja siročadi koja je spasila od sigurne smrti na hiljade ostavljene djece u najranijoj životnoj dobi.

Crvena vila: ona se uglavnom pojavljuje u vremenu oko zalaska sunca. Sjedi na nekom prolazu ili pored puta češljajući svoju dugu crvenu kosu. Onom ko je susretne može nauditi tako što zamahne kosom u njegovom pravcu i udari ga njome. Od tog udarca čovjek postane bolestan a zna se desiti i da padne u komu. Njen simbol je crvena boja.

Bosanska vila: Ona je djevojka zlatne kose i bujnih grudi. Obučena je u dugu bijelu haljinu čiji su rubovi prošiveni zlatnim koncem. U kosi joj se nalazi cvijeće ljiljana. Tijelo joj krase i velika krila sa kojima prema legendi leti zrakom i prelijeće Bosnu u svim smjerovima. Bosanska vila ima izrazito umiljat glas i često pjeva. Po naravi spada u dobronamjerne vile. Često se nalazi u društvu drugi vila koje su na nižem rangu od nje. Njen simbol je cvijet ljiljan.

Kraljica vila Zlatna: Ona je gospodarica svih bosanskih vila. Obitava u velikim i gustim šumama i uvijek se kreće u društvu svojih podanica. Noću, posebno za vrijeme punog mjeseca, izlazi iz šume i kupa se na jezeru ili u rijeci. Ima zlatna krila i krunu na glavi. Poslije kupanja zajedno sa drugim vilama igra i pjeva na nekom brežuljku sve do oglašavanja prvih pijetlova u zoru. Njen simbol je pun Mjesec.

Gorska vila: Ona je među najstarijim vilama i često se naziva majkom vila. Smatra se da je vila Zlatna njena kćerka koja ju je nasljedila. Gorska vila je među bosanskim narodom najviše upamćena po tome što je zaslužna za to što je Mujo Hrnjica postao najveći junak Bosne i Hercegovine. Po naravi je blaga, mudra je i ima umiljat glas. Nju bosanske stravarke pozivaju u pomoć pri liječenju oslovljavajući je riječima „majko, sestro“. Njen simbol je zlatna jabuka.

Planinka: Ona je vila koja ima vjenac cvijeća upleten u kosi. Nosi dugu haljinu i ponekad drži u ruci  štap koji joj služi za hodanje. Ima moć transformacije pa se često pretvori u kozu kako bi lakše prolazila strmim dijelovima planine. Poznaje sve tajne biljaka i liječenja. Sa njom su se najviše susretali pastiri kojima je priskakala u pomoć kada bi to zatrebalo. Njen simbol je bijela koza.

Vjetreničke vile: Prema narodnim predajama, takve se vile i danas skrivaju u najljepšem podzemnom i prirodnom blagu Bosne i Hercegovine , pećini Vjetrenica. Ona se nalazi u jugoistočnom dijelu Hercegovine, u Popovom polju pokraj sela Ravno. Najveća je i najpoznatija pećina u našoj zemlji i zaštićeni je spomenik prirode, a od 2010. godine otvorena je za turističke posjete i edukativne ekskurzije. Pored zanimljivih priča i legendi o vilama i hajducima koje možete čuti od profesionalnih vodiča, posjeta ovom mjestu nudi jedinstveno iskustvo, od gledanja čarobnih pećinskih ukrasa do učenja o neobičnim i endemskim vrstama životinja. Za vjetar koji na samom ulasku u jamu dočekuje posjetioce kaže se da podsjeća na “vilin dah” koji doprinosi ugođaju i mističnom doživljaju pećine.