Michelangelo Buonarroti: Božanski genije i jedan od najvećih umjetnika renesanse

Renesansni genije Mikelanđelo Buonaroti, rođen je 6. marta 1475. godine u Kaprezu. Slavljen za života i nazivan “božanskim genijem”, skulptor, slikar, arhitekta i pjesnik bio je od strane savremenika, a u isto vrijeme klevetan, ucjenjivan, ali i veoma cijenjen na drugoj strani.

Vrhunski umjetnik,Mikelanđelo, kao šestogodišnjak ostao je bez majke, a njegov otac Lodoviko, jedno vrijeme gradonačelnik Kaprezea, svom sinu lomio je ruke zato što Mikelanđelo nije pošao njegovim stopama i posvetio se umetnosti, a Lodoviko je smatrao da je slikarstvo i vajarstvo budalaština i gubljenje vremena.

Zbog toga je Mikelanđelo naučio da radi krišom, “u glavi”, od toga i potiče ona čuvena anegdota, kada se pričalo da je potpuno poludio i da danima sjedi na proplanku i posmatra ogroman odbačeni kamen mermera na Suncu.
Kada je princ došao da ga obiđe, na pitanje “šta radi na tom proplanku” Mikelanđelo odgovara sa “stvaram”.

Tri godine kasnije, upravo taj komad mermera koji su ostali umjetnici odbacili kao neprikladan i nemoguć za obradu postaće David.

Foto: Facebook
Foto: Facebook

Njegov talenat je ubrzo primjetila porodica Medici, koja je bila jedna od najmoćnijih porodica u Firenci. Lorenzo de’ Medici je bio tadašnji vladar Firence i primio je Mikelanđela pod svoju zaštitu. Taj period je bio veoma važan za Mikelanđela jer tada dobija pristup umjetničkoj kolekciji Medicija i biva okružen poznavaocima antičke umjetnosti, književnosti, mitologije i filozofije.

Lorenzo de’ Medici je veoma cjenio umjetnost i uvijek je bio okružen intelektualcima i umjetnicima. Sakupljao je umjetnička djela i njima ukrašavao svoju rezidenciju. Bertoldo di Giovanni, prijatelj Medicija i učenik Donatela, bio je Mikelanđelov učitelj vajarstva.

Mikelanđelo je težio da razotkrije sve tajne koje su čuvale skulpture antičkih vajara, koji su znali da predstave svu ljepotu ljudskog tijela u pokretu, sa svim mišićima i tetivama. Kao i Leonardo da Vinci, nije se zadovoljavao da nauči zakone anatomije iz treće ruke, odnosno preko antičke skulpture, već je sam analizirao ljudsku anatomiju, disecirao mrtva ljudska tijela i crtao žive modele, sve dok svaki detalj ljudske figure nije prestao da bude tajna za njega.

Njegova najpoznatija djela su “Pijeta”, “David” i kompletno oslikan svod Sikstinske kapele.

Mikelanđelo je postao glavni arhitekta bazilike Svetog Petra 1546. godine u svojoj sedamdeset drugoj godini života, a preminuo je 18. februara 1564. godine u Rimu.