Ivo Andrić: Prvi Jugosloven dobitnik najprestižnije svjetske nagrade za književno stvaralaštvo

Ivo Andrić, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pisaca, 26. oktobra 1961. dobio je “Nobelovu nagradu” za književnost, koja mu je uručena 10. decembra u Stokholmu, za djelo “Na Drini ćuprija”, kao i za sveukupan njegov književni rad.

 

Odluku o izboru laureata Nobelove nagrade iz oblasti književnosti Ivo Andrić je primio telefonom u svom stanu u Beogradu.

“Nobelovu nagradu smatram kao izuzetno priznanje za celokupnu književnost moje zemlje”, bila je reakcija Ive Andrića na vijest da je dobitnik Nobelove nagrade.

 

U najužem izboru su, pored Andrića, bili i engleski pisci Lawrence Durrell i Graham Greene, Amerikanac John Steinbeck i Talijan Alberto Moravia.

 

 

Dodjela Nobelove nagrade za 1961. godinu svečano je uručena 10. decembra u dvorani Koncertnog doma u Stokholmu. Na svečanosti, u prisustvu kralja Gustava Adolfa VI, članova švedske vlade i 700 zvanica, o Ivi Andriću i njegovom stvaralaštvu govorio je dr. Andres Esterlang:

“Andrić nosi u sebi mnogo nježnosti za ljude, ali ne uzmiče pred strahotama, niti pred nasiljem, koje pred njegovim očima, prije svega, potvrđuje stvarnost zla i postojanja. On je pisac koji je majstor jednog sasvim ličnog originalnog kruga motiva, on otvara jednu dosad nepoznatu stranicu svjetske hronike i obraća nam se iz dubine napaćene narodne duše Južnih Slovena.”

 

 

Književnik je cjelokupni novčani iznos od Nobelove nagrade, poklonio, iz dva dijela, knjižničnom fondu Bosne i Hercegovine. Zahvalnost za ovo priznanje, Andić je izrazio govorom “O priči i pričanju”.

“Moja domovina je zaista mala zemlja među svjetovima kako je rekao jedan naš pisac i to je zemlja koja u brzim etapama, po cijenu velikih žrtava i izuzetnih napora, nastoji da na svim područjima, pa i na kulturnom, nadoknadi ono što joj je neobično burna i teška prošlost uskratila. Svojim priznanjem vi ste bacili snop svjetlosti na književnost te zemlje i tako privukli pažnju svijeta na njene kulturne napore i to upravo u vrijeme kad je naša književnost nizom novih imena i originalnih djela počela da prodire u svijet, u opravdanoj težnji da svjetskoj književnosti i ona da odgovarajući prilog. Vaše priznanje književnosti te zemlje znači nesumnjivo ohrabrenje tom prodiranju.”